Šeik je već tri godine tražio dostojnu nevjestu i prisiljavao svaku djevojku da prođe kroz tajanstveni, uski okvir.

No jednoga dana pred njega je stala vitka, nepoznata djevojka čije je lice bilo potpuno prekriveno velom. Kada je uspješno prošla kušnju, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao…

Šeik je već tri godine tražio dostojnu nevjestu i prisiljavao svaku djevojku da prođe kroz tajanstveni, uski okvir. No jednoga dana pred njega je stala vitka, nepoznata djevojka čije je lice bilo potpuno prekriveno velom. Kada je uspješno prošla kušnju, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao…

Vladar je već tri godine svakoga dana ponavljao isto svom sinu:

— Ti si budući šeik. Potrebna ti je supruga dostojna toga da bude gospodarica palače i majka tvoje djece. Vrijeme je da osnuješ obitelj.

Međutim, šeik je uvijek davao isti odgovor:

— Oženit ću se samo ženom koju sam sam izabrao. Ne treba mi samo lijepa supruga, već osoba dobrog srca i snažnog karaktera.

Na kraju je smislio poseban način odabira buduće supruge.

Svake godine u palaču su pozivali najuglednije mlade djevojke iz cijele zemlje. Procjenjivali su njihovo obrazovanje, opću kulturu, manire i ponašanje na dvoru.

Ipak, najvažniji dio kušnje bio je neobičan drveni okvir postavljen nasred goleme dvorane.

Bio je toliko uzak da kroz njega nisu mogle proći baš sve djevojke.

Nitko nije znao zašto je šeik osmislio takvu kušnju. Svaka kandidatkinja morala je proći kroz okvir, a zatim stati ispred njega.

Tijekom tri godine stotine djevojaka sudjelovale su u odabiru, ali nijedna nije uspjela pobuditi šeikovo zanimanje.

Došao je dan novog odabira. U palači su se okupile desetine djevojaka u raskošnim haljinama i sa skupocjenim nakitom.

Djevojke su jedna za drugom prolazile kroz uski okvir, pazeći da ne dotaknu njegove rubove.

Odjednom je u dvoranu ušla vitka, nepoznata djevojka. Nosila je jednostavnu, ali elegantnu odjeću, a lice joj je bilo potpuno prekriveno gustim velom. Vidjele su joj se samo oči.

— Zašto skriva lice? — šapnula je jedna djevojka.

— Sigurno nešto skriva — podrugljivo je dobacila druga.

Nekoliko kandidatkinja počelo se tiho smijati.

Nepoznata djevojka nije odgovorila ni na jednu primjedbu. Mirno je prišla okviru i zaustavila se ispred njega.

Voditelj ceremonije već se spremao zamoliti je da napusti dvoranu.

— Vaša Visosti, možda ne bismo trebali dopustiti ovoj kandidatkinji da pokuša…

No šeik je podigao ruku.

— Pustite je da prođe.

U dvorani je istog trenutka zavladala tišina.

Djevojka je polako zakoračila naprijed i bez ikakvih poteškoća prošla kroz nevjerojatno uski okvir.

Toga se dana šeik prvi put podigao sa svog mjesta.

Dugo je promatrao nepoznatu djevojku, a zatim progovorio:

— Priđite bliže. Želim vam postaviti jedno pitanje.

Svi prisutni ostali su ukočeni. Nitko nije razumio zašto je upravo ta djevojka privukla vladarevu pozornost.

Ali ono najneobičnije tek je slijedilo…

Šeik je prišao djevojci i zaustavio se ispred nje.

— Kako se zovete?

— Zovem se Amina, Vaša Visosti.

— Zašto ste došli ovamo kada ste znali da će vam se ostale djevojke rugati?

— Zato što sam barem jednom željela dobiti priliku da me ne procjenjuju prema izgledu — tiho je odgovorila. — Ne mogu promijeniti ono s čime sam rođena, ali mogu preuzeti odgovornost za osobu kakva sam postala.

Šeik ju je pozorno pogledao.

— A zašto skrivate lice?

Djevojka je spustila pogled i nekoliko sekundi šutjela.

— Lice mi je prekriveno ožiljcima. To su urođeni ožiljci. Od djetinjstva sam navikla na poglede ljudi, njihov strah i podsmijeh. Zato mi je lakše ne pokazivati lice pred nepoznatim ljudima.

U dvorani je zavladala potpuna tišina.

Šeik je zamolio ostale da napuste prostoriju. Kada su ostali sami, nježno joj se obratio:

— Ako ste spremni, želio bih vidjeti vaše lice. Ali samo ako vi to želite.

Amina je polako skinula veo.

Na njezinu licu doista su se nalazili brojni urođeni ožiljci. Prekrivali su joj obraze, čelo i dio brade. Djevojka je okrenula glavu jer je očekivala da će u muškarčevim očima vidjeti gađenje.

Međutim, šeik nije skrenuo pogled.

Mirno ju je pogledao i rekao:

— Sada razumijem zašto ste toliko dugo skrivali svoje lice. Ali ja pred sobom vidim ženu dostojanstva i hrabrosti. A upravo je to za mene najvažnije.

Zatim joj je objasnio da uski okvir nikada nije služio za procjenjivanje ljepote ili tjelesne građe djevojaka. Bio je simbol kušnje kroz koju je osoba morala proći, a da pritom ne izgubi smirenost i dostojanstvo.

Šeik je priznao da su tijekom protekle tri godine mnoge djevojke pokazivale oholost, rugale se svojim suparnicama i bile okrutne prema njima. Amina je, unatoč ponižavajućim pogledima i riječima, uspjela sačuvati svoju smirenost.

Nakon nekog vremena zamolio ju je da postane njegova supruga.

Amina isprva nije mogla vjerovati onome što je čula. Bojala se da će muškarac jednoga dana požaliti zbog svoje odluke. Međutim, šeik ju je uvjerio da je tu odluku donio svjesno i promišljeno.

Ubrzo je u palači održano njihovo vjenčanje.

Amina je postala šeikova supruga i posvetila se dobrotvornom radu. Pomagala je ljudima koji žive s urođenim tjelesnim deformacijama, otvarala centre za podršku i stvarala uvjete u kojima djeca više nisu morala trpjeti ruganje i isključenost.

Tajanstveni okvir i dalje je ostao u palači — kao podsjetnik da se prava vrijednost čovjeka nikada ne određuje prema njegovu izgledu.

GLEDAJTE DOMACE I TURSKE SERIJE

NA NASOJ STRANICI : OVDJE