Moj sin me izbacio iz kuće zbog snahe – Da li sam pogriješila?
Cijeli svoj život radila sam naporno da mom sinu ništa ne fali. Bila sam samohrana majka, prošla kroz mnogo teških trenutaka, ali sve sam to radila s ljubavlju. Moj sin je bio moje sve – moje dijete, moj ponos, moj smisao.
Odrastao je u pametnog i pristojnog čovjeka. Završio je školu, zaposlio se i našao djevojku. Na početku, bila je ljubazna prema meni. Čak je znala reći da joj je drago što sam uz njih. Mislila sam da sam konačno dobila i kćerku, da imam pravu porodicu.
Ali, kako se bližilo njihovo vjenčanje, sve se promijenilo. Počela je da se žali kako joj smeta moje prisustvo u kući. Spominjala je “mir i privatnost”, iako sam se trudila da budem neprimjetna. Nisam željela da im smetam. Mislila sam – proći će.
Nažalost, nakon svadbe, moj sin je sjeo sa mnom i rekao mi riječi koje su me dotukle:
“Mama, treba nam prostor. Možda bi bilo najbolje da pronađeš neki stan.”
U tom trenutku, srce mi se slomilo. Osjećala sam se kao da mi je neko oduzeo tlo pod nogama. Ja sam za njega sve dala, a sada sam postala višak. Bez suza, bez bijesa, spakovala sam svoje stvari i otišla.
Nisam htjela da pravim scene. Znam da bi me mnogi osuđivali, ali jedna stvar mi ne izlazi iz glave – ono što sam ja radila za njega, on za mene nikada ne bi uradio.
Da li sam pogriješila što sam mu sve dala?
Danas se pitam – da li sam ga previše razmazila? Da li sam pogriješila što sam mu sve dala na tacni? Umjesto zahvalnosti, dobila sam hladnoću. Umjesto ljubavi, udaljavanje.
Znam da nisam jedina majka koja je ovo doživjela. Ali i dalje boli.
Šta biste vi uradili da ste na mom mjestu? Da li je istina da djeca brzo zaborave?
Gdje stvarne priče govore glasnije od riječi.