Julija je od malih nogu bila poznata po svojoj dobroti. To se osobito očitovalo u njezinu odnosu prema napuštenim životinjama. Hranila je i igrala se s njima. Kako je odrastala, ostala je ista dobra duša. Jednog dana, na putu za posao, išla je iznijeti smeće. Pored kontejnera je kopao beskućnik. Kad ju je primijetio, povukao se i pretvarao se da samo prolazi.
Julija je primijetila da on nije alkoholiziran, već samo gladan i zaboravljen. Prišla mu je.
– Uzmi, kupi si hranu, – rekla je, pružajući mu novac. Beskućnik je gledao u nju, au očima mi je bila tuga.
– Do šest sati čekaj me na onoj klupi. Možda ću ti moći pomoći, – rekla je Julija i otišla na posao.
Beskućnik je čekao na nju. Kad je prišla, pružio joj je ružu.
– Nije ukradena, nije ubran. Pravio sam je dok sam istovarao robu i kupio, – rekao je beskućnik.
Julija ga je pozvala k sebi doma. Tamo mu je pokazala gdje je kupaonica, a sama je otišla u trgovinu. Kupila je donje rublje i sportske odjeće.
Kasnije je Igor (tako se zvao beskućnik) ispričao svoju priču. Prošle godine njegov je otac vozio svoju snahu i unuku kod stomatologa, kad su imali nesreću u kojoj je njihov kamion sletio s ceste. Nitko od njih nije preživio.
Nakon sprovoda, Igor je počeo piti. Nisam se mogao zaustaviti. Nije imao nikoga tko bi mu pomogao da izađe iz tog stanja. Majka mu je umrla prije dvije godine, a supruga je odrasla u domu. Prijatelji su se udaljili, a pojavila se nova društva – alkoholičari. I na kraju je ostao bez stana i bez dokumenata.
Kada je shvatio da je postao beskućnik, Igor se nije previše zabrinuo. Nije imao ni za što ni za koga da se bori. Htio je umrijeti kako bi se vratio obitelji. Ne, pomisao na samoubojstvo bila mu je odbojna. Pa je ulazio u razne tučnjave i svađe, ali nikako nije umirao…
Međutim, Julija mu je pružila 500 rubalja i pozvala ga k sebi, što je u njemu probudilo nadu. Igor je započeo borbu za sebe. Za svoje dokumente i prava… Nakon pola godine su se vjenčali.