Devetnaestogodišnji student oženio se 65-godišnjom vlasnicom stana koji je unajmljivao jer je bio uvjeren da je pronašao jednostavan način da se obogati.

Planirao je pričekati godinu ili dvije, razvesti se i uzeti dio ženina bogatstva. Međutim, mladić nije ni slutio što ga čeka samo tri dana nakon vjenčanja.

Devetnaestogodišnji student oženio se 65-godišnjom vlasnicom stana koji je unajmljivao jer je bio uvjeren da je pronašao jednostavan način da se obogati. Planirao je pričekati godinu ili dvije, razvesti se i uzeti dio ženina bogatstva. Međutim, mladić nije ni slutio što ga čeka samo tri dana nakon vjenčanja.

Devetnaestogodišnji Artyom došao je u veliki grad kako bi studirao i unajmio mali, ali skup stan. Njegova vlasnica bila je 65-godišnja Marina, imućna žena koja je posjedovala nekoliko stanova i kuću na selu.

U početku je Artyom na Marinu gledao samo kao na vlasnicu stana. No ubrzo je saznao kolikim bogatstvom raspolaže i počeo je gledati potpuno drugim očima.

Jednog dana zaprosio ju je.

Marina ga je dugo promatrala, a zatim je, sasvim neočekivano, pristala.

Artyom je bio uvjeren da je sve savršeno isplanirao. Namjeravao je živjeti s Marinom godinu ili dvije, a zatim pokrenuti razvod i pokušati dobiti dio njezina bogatstva.

Međutim, prije vjenčanja Marina je pred njega stavila predbračni ugovor.

— Pažljivo ga pročitaj — rekla je mirno.

Artyom je samo na brzinu prelistao nekoliko stranica, a zatim potpisao ugovor.

Na dan vjenčanja bio je presretan i iznimno zadovoljan sobom. Već se unaprijed radovao bogatstvu koje ga je, kako je vjerovao, čekalo. No još nije znao što će mu se dogoditi tri dana poslije…

**2. dio**

Nakon vjenčanja Artyom je ubrzo shvatio da Marina ne namjerava njihov brak pretvoriti u puku formalnost.

Očekivala je da se ponaša kao pravi suprug: da provode vrijeme zajedno, da joj pomaže u kućanskim poslovima, da je prati u posjete rodbini i da sudjeluje u obiteljskom životu.

Artyom je postajao sve razdražljiviji.

Nekoliko mjeseci poslije odlučio je da je vrijeme za pokretanje razvoda.

— Ne želim više ovako živjeti. Razvedimo se — izjavio je.

Marina ga je mirno pogledala.

— Jesi li siguran?

— Naravno.

Tada je žena izvadila onaj predbračni ugovor.

— Jesi li ga uopće pročitao?

Artyom je zašutio.

Marina je otvorila ugovor na odgovarajućoj stranici i pokazala mu odredbu koju je svojedobno potpisao.

U ugovoru je pisalo da je muž, ako sam pokrene postupak razvoda, dužan supruzi isplatiti iznos jednak polovici vrijednosti njezine imovine.

A Marina je posjedovala bogatstvo vrijedno golemu svotu novca.

Artyom je problijedio.

— To je nemoguće…

— Ti si to osobno potpisao — odgovorila je Marina.

No čekalo ga je još jedno neugodno iznenađenje.

U ugovoru se nalazila i odredba o nevjeri: ako jedan od supružnika prevari drugoga, krivac je dužan prevarenom supružniku platiti golemu novčanu kaznu, čiji je iznos bio utvrđen uvjetima predbračnog ugovora.

Artyom je shvatio da bi ga čak i pokušaj tajnog viđanja s drugom ženom mogao potpuno financijski uništiti.

Marina je neko vrijeme šutjela, a zatim progovorila:

— Od samog početka znala sam zašto si me oženio.

Mladić je spustio pogled.

— Zašto si onda pristala?

— Zato što sam se nadala da ćeš se s vremenom promijeniti. Ali sada si moj muž. Želio si se domoći mog bogatstva, a umjesto toga dobio si obitelj.

Artyom nije odgovorio.

Sanjao je o tome da ostane uz Marinu samo godinu ili dvije, uzme njezin novac i započne novi život.

Ali vlastita ga je pohlepa dovela u situaciju iz koje jednostavno nije mogao izaći bez golemih financijskih posljedica.

Tako se mladić koji je pokušao iskoristiti stariju ženu zbog njezina bogatstva morao suočiti s posljedicama vlastite pohlepe.

Sada je svoju mladost morao provoditi uz ženu koju nije volio — ženu kojom se oženio isključivo zbog njezina novca.

GLEDAJTE DOMACE I TURSKE SERIJE

NA NASOJ STRANICI : OVDJE