Connect with us

Priča o Pjesmi

ZVIJEZDE IZ SEHARE NEDŽAD IMAMOVIĆ: Muzika ga je pratila kao sjena!

Published

on

Nedžad Imamović pjevač, kompozitor, instrumentalista. Jedan od rijetkih muzičkih znalaca na bh. muzičkoj sceni. Muzičar koji je najdugovječniju i najdominantniju vrijednosnu formu naroda – sevdah, njegovao.

Muzičko okruženje

Znao dosta, a čovjek neposredan, tihi poštenjačina. Prelijepe stihove stapao je u još ljepšu melodiju da bi je svojim vokalom “ispričao”. Njegova interpretacija je bila pitka, sjetna i topla pa je tako i davala kompoziciji posebnost.

Pjevao stare, tradicionalne pjesme, svim svojim bićem nastojao sačuvati izvorno blago. Snimao, radio u muzici i sa njom i čini se bez potrebe za nekom velikom popularnošću. Njemu nije smetao ni nastali jaz između zvuka kome je bio naklonjen i novog novonastalog hiperproduktivnog trenda u narodnoj muzici.

 

Nedžad Imamović rođen je u Sarajevu 1948. godine. Sa svojom sestrom Jasminkom rastao u muzičkom okruženju, kao djeca najpopularnijeg interpretatora sevdaha Zaima Imamovića.

Muzika je pratila Nedžada kao vlastita sjena, a on ju je zavolio. Taj zvuk je postao dio njega. Pohađao je i Muzičku školu, amaterski pjevao. Tako je već 1960. godine svirao na Radio televiziji Sarajevo.

Postao je dio stvaralaštva projekata narodnog orkhestra u bivšoj Jugoslaviji. Počeo je svirati u tamburaškom i u narodnom orkestru. Već 1969. snimio je pjesmu “Ne vraćaj mi prsten mila” gdje je ušao i u izvođačke vode a odmah potom zajedno sa svojim ocem Zaimom ispjevao pjesmu “Dva dječaka”. Te godine se pojavio na Ilidži sa pjesmom “Lelo, Lelo”.

Potom su uslijedile numere “Ajša”, “Srce plače a ja pjevam” koja je štampana na singlici uz pjesmu “Usne nevjerne”. Desila se i pjesma “Zaboravi me”…

 

Sevdalinku nije zapostavljao. Realizirao brojne studijske snimke za arhiv, ali i za nešto kasnije CD na kome su se našle pjesme “Bosno moja plemenita”, “Ašikuje Adem aga”, “Od djevojko điđo moja”, “Jesi’l znala dušo moja”, “Vozila se po Neretvi lađa”, “Uzeh đugum i maštrafu”, “Nema ljepše cure”, “Oj sudbinu ja te pitam”…

 

Nizao je u svojoj karijeri arhivske snimke, singlice, velike ploče i CD-ove. Našle su se tu i komponovane pjesme a u produkciji narodne muzike RTV BiH, nešto kasnije radio kao producent prenoseći svoje bogato znanje o muzici savjetima, uputama, onako na svoj blagi, znalački način.

Nedžad je znao pjevati jer kažu ko zna pjevati sevdah postaje i naziva se sevdalijom. Nastupao je na velikim scenama, koncertima gdje je pokazivao svu svoju zdušnost i emociju koja je itekako godila slušateljstvu.

 

Pjesma sa klišeom

Često bi ljudi kazivali koliko liči a i sliči svom ocu velikanu Zaimu Imamoviću. On je sve gordo primao jer mu to nije smetalo, naprotiv! Nedžad je u biti bio osebujan pjevač, primjer pjevača koji je svojom izvedbom davao lekcije sa svojim temeljitim znanjem i talentom kako sevdalinka ima svoju zakonitost. Pokazao da nije bit glasnoća, širina i visina kao ni bespotrebni i suvišni ukrasi jer sve to ponekad upropasti osnovu sevdaha. Sevdah je pjesma sa klišeom i mjerom i baš onako kako treba za uživanje.

 

Nedžad Imamović je ponio brojna priznanja i nagrade. Bio u ulozi ambasadora sevdalinke diljem bivše države i Evrope. S ponosom govorio o nastanku Art kuće sevdaha, Sevdah festa u Bihaću, oživljavanje Ilidžanskog festivala… Privatno mnogo vremena posvećivao svojoj supruzi, kao i sinovima Nedimu, Damiru i Zlatanu, svojim unucima pružajući beskrajnu ljubav.

 

Duga, teška i nemilosrdna bolest je prekinula život jednog plemenitog muzičkog umjetnika kakav je bio Nedžad. Preminuo je u 72. godini života tekuće 2020. a pokopan uz tihu instrumentalu na gradskom groblju Vlakovo, uz prisustvo bližnjih, prijatelja i kolega.

 

 

Radio aparat sa Zaimom

Nedžad Imamović je nerijetko pominjao anegdotu vezanu za popularnost svog oca Zaima. Naime, u priči o ekstremnoj Zaimovoj popularnosti došao je do događaja koji se zbio u Zagrebu, a riječ je o čovjeku koji je ušao u prodavnicu radio aparata tražeći radio u kome pjeva Zaim Imamović.

Ponosan na Dadu

Sretan i ponosan je bio Nedžad  na karijeru svog sina Damira. Njegov Dado, kako bi govorio, produžio je vijek sevdalinci naglašavajući da je on pjeva na poseban način, ono nešto između oca i dede. Drago mu je bilo da se sve to ljudima i kritičarima dopalo. Pojavio se čak na njegovom koncertu u sarajevskom KSC i otpjevao jednu numeru uz svog sina, ali ono što je posebno istakao je podatak kako stranci vole Damirovu interpretaciju.

 Dobra i loša pjesma

Kao dugogodišnji znalci nerijetko se autor ove kolumne i njen suprug susretao sa Nedžadom. Nerijetko i pisala o njemu, a ono što je ostalo urezano duboko u pamćenje i njegov odgovor na pitanje šta misli o recenziji i šundu? Njegov odgovor je glasio “Ma, koji šund, to je novokomponovana farsa. Pjesma može biti lijepa i kvalitetna i ono suprotno – loša”.

I vjerovala sam mu. Naravno pohvalio se vlastitim studijem, a ja mu onako uzgred sugerisala da malo više forsira pjesmu “Igraj mi noćas” koja je u predratnom periodu bila na dobrom putu postati Nedžadovim novokomponovanim hitom.

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: Jasna Durić

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI ANE BEKUTE: Rano moja!

Published

on

Pjesme, posebno ove savremene, estradne, imaju za cilj da zabave, razvesele, rasplešu, ponekad i pruže utjehu u trenucima neke velike tuge ili žalosti. Međutim, pjesme često u sebi nose poruke. Te poruke nije jednostavno prepoznati, ali ih primamo na nekom sublimalnom nivou. Psiholozi bi rekli ispod praga svijesti. U propagandi to je jedan od osnovnih metoda manipulacije širokim narodnim masama.

 

 

 

 

 

 

Primjera takvih poruka u novokomponovanoj muzici ima na pretek. Jedan od njih možemo naći u jednom od najvećih hitova Ane Bekute „Rano moja“. Pjesma je objavljena 1989. godine na albumu „Ana Bekuta“. Autor stihova je Bogdan Kostadninović, dok muziku potpisuje Hasan Dudić. Interesantno, za ovu pjesmu može se postaviti ono čuveno pitanje – Šta je pisac htio da kaže?

 

 

 

Pjesma donosi ispovijest djevojke koja prolazi kroz bolno iskustvo ljubavnog kraha. Iz te se njene ispovijesti da zaključiti da su ona i njen sada već bivši partner, važili za jedan od onih parova za koji su mnogi vjerovali da se njihova ljubav nikada neće ugasiti, te da će uspješno prevazići sve turbulencije u svojoj romansi.

 

 

Sličnog ubjeđenja je bila i ona, ali joj je surovi život, mučki i iznenada, dokazao da nikad ne treba potpuno biti ubijeđen u nešto, kao i da ne treba stvari uzimati zdravo za gotovo.

 

 

Kroz pjesmu se provlači neka njena potajna nada da ipak možda nije definitivan kraj njihovoj ljubavi. Krivca za stanje u kojem se našla ona isključivo nalazi u sebi, što je, pogotovo u današnje vrijeme, rijetko viđena vrlina. Da bi se iskupila za svoje greške, ona je spremna na sve. Čak i previše! To vidimo iz poruke koju upućuje svom voljenom – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj.

 

 

 

Ta poruka je toliko pogrešna, da je postala simbol svega što je kvarno u modernom društvu. Prevara je nešto što u ljubavi ne bi trebalo da postoji, nešto preko čega se ne prelazi.

 

 

S obzirom da je ona iskreno zaljubljena, a spremna da preko prevare pređe, navodi na zaključak da je voljna pogaziti posljednju trunku svoga dostojanstva. Šta ću ja jadna i nesretna bez tebe. Uradi sve što želiš, samo ne idi od mene.

 

 

Tu se dolazi do priče o sublimalnim porukama. Dovoljno je zamisliti ogroman broj djevojaka u tinejdžerskom periodu, koje još uvijek nisu formirane ličnosti, koje se i same suočavaju sa prvim ljubavnim problemima, te ovaj stih uzimaju za pravilo kako razmišljati i kako se ponašati.

 

 

Još jedno, neizostavno, pitanje se samo postavlja. Šta ako njen izabranik pristane na njenu ponudu – prevari je, ali je ne ostavi. Kako će on nju doživljavati? Kao dostojanstvenu, snažnu, karakternu ženu ili kao labilnu, nesamostalnu, metiljavu ljušturu od žene?

 

Kao i brojna pitanja koja su se nametnula sama i zaključak se sam nameće. Valjalo bi obratiti pažnju na ono što slušamo, razmisliti o onome što nam se nudi, te samostalno donijeti odluku prihvatamo li ono što nam se nameće kao standard ili se borimo za dostojanstvo…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

 

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI DINE MERLINA I HARIJA VAREŠANOVIĆA: Dabogda!

Published

on

Sarajevo je neprolazan motiv u pjesamama mnogih umjetnika. Malo je gradova koji su u vječnost okovani tolikim brojem pjesama. Pogotovo tolikim brojem vrhunskih pjesama različitih muzičkih pravaca. Pomenimo samo „Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo“ ili „Pala magla“ Dine Merlina, „Sarajevo grade moj“ i „Miljacka“ Halida Bešlića, „Poletjela golubica“ Hari Mata Harija, Tifina „Grbavica,“ „Sarajlija“ Plavog orkestra, „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije“ Safeta Isovića, „Kad ja pođoh na Bembašu“ Himze Polovine, „Baščaršijska“ Zlatana Fazlića Fazle, „Sarajevo“ Zdravka Čolića. Spisak može ići u nedogled…

 

 

 

 

 

Svima koji prate estradna dešavanja dobro je poznata priča (trač) koja godinama kruži, a koja govori o sukobu dva vrsna sarajevska umjetnika Dine Merlina i Harija Varešanovića. Nebrojeno puta smo imali priliku slušati o njihovom navodnom sukobu, animozitetu, rivalitetu, netrpeljivosti svađama. Iako su obojica te navode u javnosti uvijek poricali nekako nikad nisu uspjeli u potpunosti da ubijede javnost da sukoba među njima nema.

 

 

S obzirom da je riječ o dvojici vrhunskih i izuzetno popularnih pjevača, nije bilo boljeg načina za opovrgavanje čaršijskih priča od dueta. Tako je nastala pjesma „Dabogda“ sa Merlinovog albuma „Ispočetka“ iz 2008. godine.

 

 

 

Pjesma donosi priču jednog ili dvojice lirskih subjekata koji se lagano približavaju trećoj životnoj dobi, te se osvrću na život ili živote kojim su živjeli. Naravno, radi se o bekrijskim životima ispunjenim kako moralnim, tako i religijskim grijesima.

 

Da li će do iskupljenja grijeha doći ukoliko se pokaju, pitaju se i nadaju protagonisti ove pjesme.

Ono što ovu pjesmu vezuje za Sarajevo, pored Sarajlija koji je izvode i koji u refrenu dozivaju Sarajevo, tu je i spot koji je snimljen na čaršiji grada na Miljacki.

 

 

Video uradak koji potpisuje Pjer Žalica izazvao je mnogo oprečnih komentara zbog toga što, između ostalog, prikazuje hodžu sa fratrom i sveštenikom kako rasplesani uživaju i vesele se uz pjesmu. Zamislite kakav skandal! Uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji će sarajevsku raznolikost posmatrati iz nekog svog skučenog ugla.

 

 

A da li je stvarno dovoljno pokajati se da bi nam bilo oprošteno, zaključite sami. Nekako se svi potajno nadamo da dobijemo milosti, a ne kako smo zaslužili.

 

Koliko je autobiografskog u pjesmi nezahvalno je nagađati. Kao i o tome da li je ko i koliko došao tobe…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI DŽEJA RAMADANOVSKOG: Nedelja!

Published

on

Kafana je oduvijek bila posebno mjesto. Riječ je o instituciji u kojoj se kreira javno mnjenje, u kojoj se diskutuje o raznim aktuelnim temama. Tu se dogovara i pregoavara o brojnim stvarima. Ukratko, kafana je jedan od osnovnih stubova nosača društvenih aktivnosti.

Pored toga, kafana je i mjesto za zabavu, opuštanje i uživanje u noćnom životu. Aktivnosti koje su se nekada odvijale na teferičima i posijelima, kafana je preuzela na sebe. Kao takva, neizostavno je i tema mnogih pjesama. Čak se razvio i poseban muzički pravac – kafanska muzika, iz kojeg se iznjedrila plejada vrhunskih umjetnika, bez kojih bi noćni provod bio nezamisliv.

 

 

Tematika noćnog provoda, kafanskog veselja, ambijenta i svog folklora koji se vezuje za kafanu, u stvaralaštvu Džeja Ramadanovskog zauzima dominantno mjesto. Svi njegovi najveći hitovi „Rađaj sinove“, „Mrak, mrak“, „Ko se s nama druži“, „Hej kafano majko druga“ obavezno su protkani kafanom. Takođe, Džejev opus je bogat ritmom. Osim dinamičnih pjesama koje su razdraganog ritma, sam pojam ritma ga posebno fascinira, te mu daje značajno mjesto u svojim pjesmama. Numere „Sexy ritam“ i „Ritam vozi, vozi“ govore tome u prilog.

Iako nema tematiku kafane, još manje veselja i brzog ritma, ali je uprkos tome prava kafanska himna je možda i najveći Džejev hit „Nedelja“. Pjesma je objavljena 1991. godine na albumu „Ko se s nama druži“, a autori su Marina Tucaković koja potpisuje stihove, kao i Aleksandar Radulović Futa koji je bio zadužen za muziku.

Priča ove pjesme donosi nam potresnu ispovijest lirskog subjekta kojeg životne nedaće odvode daleko od roditeljskog doma, zbog čega on smišlja šta da im slaže kako bi opravdao svoje izbivanje i nedolaske. On zamišlja porodicu na okupu, shrvan spoznajom da više neće biti sa njima i među njima.

Koliko sudbina često umije biti surova pokazuju proročki stihovi ove pjesme. Nedelja, i svi ste tu, a mene s vama nema – poručuje pjesma, predskazujući da će nedelja biti dan kada će nas Džej zauvijek napustiti.

 

Sreća vrhunskih umjetnika je ta što kroz svoja djela žive neuporedivo duže od svog biološkog života.

Džej je jedan od tih kojima je to uspjelo. Znali smo to i dok je bio živ…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

SLUŠAJ RADIO

  1. RBSM RADIO

Prati nas na Facebook

Popularno

Copyright © 2021 Radio Balkan Seher Mahala

error: Content is protected !!