Connect with us

Priča o Pjesmi

ZVIJEZDE IZ SEHARE EDIN PANDUR: On je pjeva “onako”

Published

on

Edin Pandur je široj javnosti najpoznatiji kao sjajan interpretator zabavne, starogradske, izvorne pjesme. Pjevača čiji glas je nemoguće neprepoznati jer je osebujan. Topal, emotivan i nenapadan što bi rekli bez nekih suvišnih ukrasa. Rijetko ko i zna da ovaj odmjereni gospodin je zapravo umjetnička gromada. On je muzika. Zapravo, gotovo pa sva muzika skupljena u skromnoj personi. Onaj ko umije i ko zna o muzici prepoznaće kad stane ispred njega svu njegovu perfektnost, svestranost pjevačkog i stvaralačkog rada.

 

Svoj stil

Edin Pandur rođen je u Mostaru 1942. godine. Osnovno obrazovanje završio u „Luci“ na čijem mjestu je sadašnji Pavaroti centar. Pjevao u KUD-u Abrašević pa je često starijim višeglasnim grupama pjevao terce. Slušao dajidžine recitacije, brata koji je svirao trubu i hornu. On poželio svirati trombon i timpane. Upravo te instrumente usavršavao u muzičkoj školi. Kao učenik 60. godine je zasnovao radni odnos u zabavnom orkestru a ‘61. u mostarskom simfonijskom orkestru. Učestvovao je na amaterskom takmičenju 1964. i osvojio prvu nagradu za „Mladost Mostara“. Na odsjek duhačkih instrumenata sarajevske Akademije upisao se 1965. godine. Potom odlazi na audiciju radio Sarajeva za solistu zabavne muzike gdje od 150 kandidata jedini on bude primljen. Tako je odlučio žiri Esad Arnautalić, Kornelije Kovač, Nikša Dabović…

 

Pjevao je u hotel Evropi, Bristolu, Centralu, Hamam baru gdje se okupljala sarajevska elita uz pomoć Spase Beraka. Na „Šlageru sezone“ 1968. briljirao je sa pjesmom „Pozajmica“. Te godine radi i u pozorištu i u plesnom simfonijskom orkestru. Stalni član sarajevske Opere sa rijetkim instrumentom trombonom koji je važan za džez muziku. Posjećivao kamerne muzičke koncerte, volio i voli sve muzičke žanrove, svaki svira, pjeva svojim osobenim stilom. Nizao uspjeh sa autorskim i izvođačkim radom.

 

Sa pjesmom „Dani čekanja“ na Šlageru sezone osvaja prvo mjesto. Sa svojim numerama bio prisutan na Ilidžanskom festival, a uvijek sa muzičkim izvornim blagom u srcu. Edin drugačije ne umije jer je on vedrog duha, nagodan ali ipak nosi onaj mostarski tabijat u sebi. On ne pjeva „onako“. Kad pjeva on to čini temeljito. Njegove pjesme „Cvjetala mi ruža na pendžeru“, „Breza“, „Majda“, „Zaborav“, „Cigane moj“, „A duša boli“, „Neka žive uspomene“, „Sa izvora pjesma potiče“, „Ako babo“, „Zasvirajte tamburice“… preko pjesama „Selam, selam“, „Eselamu alejkum“, „Bajram je“, prepune su duhovnog senzibiliteta koje dotiču najtananiji osjećaj u čovjeku. Takva je i duetska pjesma „O bijeli, tihi harem“ koju je izveo sa mladim Adnanom Delićem, zapravo koju je uglazbio i aranžmanski uobličio na tekst Džemaludina Latića kojom se oživilo sjećanje na šehide.

 Duh tradicije

O Edinu svi koji ga znaju kazaće najljepše rečenice bilo da je u pitanju njegov ljudski ili muzički kvalitet. Njegov glas veličanstveno zvuči u spoju sa pjesmama koje izvodi, bilo da pjeva sevdalinku, starogradsku, romansu, duhovnu. Edin je snimio brojne nosače zvuka pomenutih žanrova. Snimio ploče Malih šlagera, Šlagera sezone, Ilidžanskih festivala… a u svemu se osjeti dah i duh tradicije. Sada penzionisani muzički urednik, dirigent, kompozitor, aranžer, tekstopisac, pjevač, instrumentalista i mnogo više od nabrojanog nikada ne težeći za slavom.

 

Izraziti sluhista

Prvi nastup i prvi aplauz Edin Pandur je imao u sedmoj godini kada je uzeo šerpu i udarao taktove pjesme koju je slušao. I tada je bio kao i sada izraziti sluhista za tempo u čemu je, zapravo, nepogriješiv.

 

“Selam, selam” nastala u ratu

Edin nikada ništa nije tražio ni molio. Prvi put je u ratnom periodu zamolio tadašnjeg direktora TV doma Izudina Šahovića za naftu koja je bila potrebna produkcijskom agregatu. Kazao je da je svjestan koliko je nafta skupa, ali on je dobio inspiraciju za jednu prekrasnu pjesmu i želio je ovjekovječiti, što mu je ovaj dozvolio. Riječ je bila o pjesmi „Selam, selam“.

 

Kucanje saza

Kada je krenuo u Sarajevo 1965. godine otac Mustafa mu je skrenuo pažnju da obavezno oko akšama kada se radnje zatvore prošeta čaršijom i osluhne kucanje saza i pjesmu. Kazao je da će tada čuti ozbiljne i najljepše elemente koje krase sevdalinku. Od tada pa do sada Edin stapa orijentalni prizvuk u svim pjesmama svog opusa. (RBSM RADIO) 

Piše: Jasna DURIĆ

Priča o Pjesmi

ŽIVI U KUĆICI OD GLINE A BILA JE NAJVEĆA JUGOSLOVENSKA ZVIJEZDA! Ispovijet pjevačice nikoga ne ostavlja ravnodušnim!

Published

on

Pjevačica Ivana Banfić devedesetih je žarila i palila jugosloveskom scenom, a danas se potpuno povukla iz javnosti i gotovo da se ne pojavljuje u medijima.

Ivana iako je ušla u šestu deceniju izgleda fantastično, a sudeći po njenim objavama, promijenila je način života.

Nakon razvod i pobačaja bivša pjevačica odala se alkoholizmu od kog se i liječila.

Pjevačica se tada odala alkoholu, a prijavila se i na kliniku za odvikavanje. Sa njom je sve vreme bio tada već bivši suprug koji joj je pružio punu podršku. Kad se izborila sa porokom u život joj je ušla nova ljubav, a i drugi brak.

Nakon toga željela je da se ostvari kao majka, ali prva trudnoća završila se pobačajem. Drugu trudnoću provela je u krevetu, morala da je da miruje svih devet mjeseci, a zbog sina Jana se povukla sa javne scene.

Ivana je bila jedna od prvih domaćih zvijezda koja se podvrgnula estetskom zahvatu i o tome otvoreno progovorila u javnosti.

“Zbog komplikacija sam opet morala da idem na operaciju. To je bilo zaista bolno iskustvo. Definitivno više ne bih išla na nikakve zahvate, ne da mi se više. Previše sam zavoljela sebe i svoje tijelo da bih išla da ga mučim na taj način”, rekla je Ivana, prenosi Blic.

Ona danas živi potpuno drugačije, po objavama na Instagramu djeluje da svakodnevno uživa u prirodi, a jednom prilikom je rekla i da će živjeti u kući od gline.

– Da mi je neko rekao prije 11 godina kada sam prvi puta posjetila Indiju i bila u pustinji Thar da ću jednoga dana živjeti u Hrvatskoj u ovakvoj kući građenoj od prirodnih materijala gline, slame, drva rekla bih mu.. ma daj, možeš misliti! Uskoro će naša porodična kućica biti gotova. U prirodi kraj rijeke Kupe u šumici. Znakovi su svuda oko nas, samo ih treba vidjeti i prepoznati šta nam govore. Nekako sam mišljenja i vjerujem u to da je sve zapisano i dogovoreno tamo negdje gore – poručila je Ivana pratiocima na Instagramu, nakon čega je kuću i pokazala. (RBSM-RADIO)

Share this…
Share on Facebook

Facebook

Pin on Pinterest

Pinterest

Tweet about this on Twitter

Twitter

Share on LinkedIn

Linkedin

Continue Reading

Poznati

PRIČA O PJESMI HIMZE POLOVINE: Prošetala Suljagina Fata!

Published

on

Danas se svašta naziva narodnom muzikom. Sam pojam „narodna“ postao je toliko degradiran da gotovo da nema nikakvu težinu. Istinska narodna muzika je ona koja je nastala u narodu, mijenjala se i dorađivala generacijama a da se nikad nije saznao njen autor.

Takve pjesme imaju status nacionalnog blaga i stoje kao istinski spomenici kulture jednog naroda. Jedna od takvih je i „Prošetala Suljagina Fata“ ili “Lijepi li su mostarski dućani” kako se još naziva. Toj pjesmi je, kao i mnogim drugim pjesmama, koje imaju status nacinolanog kulturno-istorijskog blaga prijetila nesretna sudbina zaborava.

Neke od tih pjesama su „Voljelo se dvoje mladih“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Mila majko šalji me na vodu“. Međutim, od zaborava ih je spasio najznačajniji bosanskohercegovači prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac i kompozitor Himzo Polovina. Samo u toj činjenici se ogleda sva njegova monumentalnost i značaj koji je imao za očuvanje naše kulturne baštine.

Pjesme počinje laganim uvodom kojim se dočarava pitomi bosanskohercegovački ambijent. Zatim brži ritam dolazi do izražaja, te sva ljepota sevdaha očarava slušatelja. Sevdalinka je po svojoj prirodi tugaljiva pjesma, pa joj brži ritam nije svojstven. Zbog toga stihovi pjesme otklanjaju svaku sumnju u žanrovsku kategorizaciju ove numere.

Ova sevdalinka donosi sliku prave male ljubavne drame. Likovi koji učestvuju u dramskom narativu su Fata, koja ima status protagoniste i bazerdžan Mujo – Fatina ljubav. Ona je jedva dočekala izgovor da ode u čaršiju kupiti zlata, kako bi isto kupila baš od Muje, te tu priliku iskoristiti za malo ašikovanja.

Mladi Mujo se vispreno domislio kako da namami Fatu u magazu. Ona se nije mnogo opirala, te je on brže-bolje zamandalio vrata, a šta se iza tih, zamandaljenih vrata desilo, možemo samo da nagađamo. Tom scenom zaključavanja magaze završava se ova lirska drama.

Ono što je posebno upečatljivo za ovu priču je ambijent u kojem se ova drama odvija, a to je čaršija. To je toliko unikatan i poseban prostor, da se s pravom može zaključiti kako je čaršija svijet za sebe.

To je zatvoreni mikrokosmos koji odolijeva vremenu i u kojem se baštine tradicionalne vrijednosti, tako da svaka čaršija i danas u 21. stoljeću u velikoj mjeri podsjeća na čaršije od prije više stotina godina.

 

I danas, kada bi neka Fata bila viđena kako ulazi u magazu mladog bazerdžana za kojom on zaključava vrata izazvalo bi, ako ne tektonski skandal, a onda bar toliku količinu tračanja i ogovaranja, da bi im oboma život bio zagorčan.

Ako je takav slučaj u 21. vijeku, zamislite kako je tek bilo birvaktile…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Share this…
Share on Facebook

Facebook

Pin on Pinterest

Pinterest

Tweet about this on Twitter

Twitter

Share on LinkedIn

Linkedin

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI ANE BEKUTE: Rano moja!

Published

on

Pjesme, posebno ove savremene, estradne, imaju za cilj da zabave, razvesele, rasplešu, ponekad i pruže utjehu u trenucima neke velike tuge ili žalosti. Međutim, pjesme često u sebi nose poruke. Te poruke nije jednostavno prepoznati, ali ih primamo na nekom sublimalnom nivou. Psiholozi bi rekli ispod praga svijesti. U propagandi to je jedan od osnovnih metoda manipulacije širokim narodnim masama.

 

 

 

 

 

 

Primjera takvih poruka u novokomponovanoj muzici ima na pretek. Jedan od njih možemo naći u jednom od najvećih hitova Ane Bekute „Rano moja“. Pjesma je objavljena 1989. godine na albumu „Ana Bekuta“. Autor stihova je Bogdan Kostadninović, dok muziku potpisuje Hasan Dudić. Interesantno, za ovu pjesmu može se postaviti ono čuveno pitanje – Šta je pisac htio da kaže?

 

 

 

Pjesma donosi ispovijest djevojke koja prolazi kroz bolno iskustvo ljubavnog kraha. Iz te se njene ispovijesti da zaključiti da su ona i njen sada već bivši partner, važili za jedan od onih parova za koji su mnogi vjerovali da se njihova ljubav nikada neće ugasiti, te da će uspješno prevazići sve turbulencije u svojoj romansi.

 

 

Sličnog ubjeđenja je bila i ona, ali joj je surovi život, mučki i iznenada, dokazao da nikad ne treba potpuno biti ubijeđen u nešto, kao i da ne treba stvari uzimati zdravo za gotovo.

 

 

Kroz pjesmu se provlači neka njena potajna nada da ipak možda nije definitivan kraj njihovoj ljubavi. Krivca za stanje u kojem se našla ona isključivo nalazi u sebi, što je, pogotovo u današnje vrijeme, rijetko viđena vrlina. Da bi se iskupila za svoje greške, ona je spremna na sve. Čak i previše! To vidimo iz poruke koju upućuje svom voljenom – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj.

 

 

 

Ta poruka je toliko pogrešna, da je postala simbol svega što je kvarno u modernom društvu. Prevara je nešto što u ljubavi ne bi trebalo da postoji, nešto preko čega se ne prelazi.

 

 

S obzirom da je ona iskreno zaljubljena, a spremna da preko prevare pređe, navodi na zaključak da je voljna pogaziti posljednju trunku svoga dostojanstva. Šta ću ja jadna i nesretna bez tebe. Uradi sve što želiš, samo ne idi od mene.

 

 

Tu se dolazi do priče o sublimalnim porukama. Dovoljno je zamisliti ogroman broj djevojaka u tinejdžerskom periodu, koje još uvijek nisu formirane ličnosti, koje se i same suočavaju sa prvim ljubavnim problemima, te ovaj stih uzimaju za pravilo kako razmišljati i kako se ponašati.

 

 

Još jedno, neizostavno, pitanje se samo postavlja. Šta ako njen izabranik pristane na njenu ponudu – prevari je, ali je ne ostavi. Kako će on nju doživljavati? Kao dostojanstvenu, snažnu, karakternu ženu ili kao labilnu, nesamostalnu, metiljavu ljušturu od žene?

 

Kao i brojna pitanja koja su se nametnula sama i zaključak se sam nameće. Valjalo bi obratiti pažnju na ono što slušamo, razmisliti o onome što nam se nudi, te samostalno donijeti odluku prihvatamo li ono što nam se nameće kao standard ili se borimo za dostojanstvo…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

 

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

SLUŠAJ RADIO

  1. RBSM RADIO

July 2022
M T W T F S S
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Popularno

Copyright © 2021 Radio Balkan Seher Mahala