Connect with us

Priča o Pjesmi

VELIKAN SEVDAHA: NA DANAŠNJI DAN PRIJE 100 GODINA ROĐEN JE VELIKI ZAIM IMAMOVIĆ

Published

on

Za ljubitelje i poštovaoce bosanskog, ali i cjelokupnog muzičkog naslijeđa Balkana, današnji dan, 26. u mjesecu augustu, ima specifičnu važnost, budući da je riječ o danu na koji je rođen čovjek koji je bio jedan od najzaslužnijih za postojanje i očuvanje onoga što danas prepoznajemo kao tradicionalnu sevdalinku.

Riječ je naravno o Zaimu Imamoviću, pjevaču, kompozitoru i tekstopiscu, velikanu koji je nadahnuo generacije muzičara, i čiji se utjecaj proteže do današnjih dana, piše Srbijadanas.com.

Ovaj skromni čovjek, koji je ostavio sve samo ne skroman trag u ovdašnjoj kulturi, svijet je ugledao davne 1920. godine u Mrkonjić Gradu, napustio ga je 2. februara 1994, a svoju muzičku karijeru započeo je 1945. godine kao pjevač Radio Sarajeva.

Riječ je o službi koja danas mnogima može djelovati egzotično – Zaim je bio među muzičarima koji su u poslijeratnom periodu, za mjesečnu platu, uživo svirali i pjevali u okviru radio programa, i na taj način ostvario je veliku popularnost i stekao ljubav publike širom nekadašnje SFRJ.

Čuvena je anegdota o čovjeku koji je, kupujući radio aparat u prodavnici u Zagrebu, napomenuo da bi htio kupiti radio, ali samo “ako u njemu pjeva Zaim”.

Izvodeći ih na radiju, i snimajući, Zaim je mnoge sevdalinke, kao što su “Mujo kuje konja po mjesecu”, “Od kad sam sevdah svez’o”, “Okreni se niz đul-bašču”, “Evo ovu rumen ružu”, i druge, spasio od zaborava, ali se istakao i pišući nove pjesme po uzoru na izvorni duh sevdaha, među kojima je jedna od najpoznatijih “Sve behara i sve cvjeta”.

Neke od ovih pjesama, vjerovatno i većina, poznatije su današnjoj publici u izvođenju velikog Safeta Isovića, Pavarotija bosanskog sevdaha, ali nikako se ne može zaboraviti da su čitave generacije sevdalija bile Zaimovi učenici, i da upravo među njih spada i Safet.

Uostalom, evo kako je on to svojevremeno sopstvenim riječima objasnio, u jednoj emisiji o Zaimu: “Imamović je jedna izuzetna ličnost, jedan poseban čovjek i jedan vrlo osoben pjevač. Ja i moja generacija, još u vrijeme kad smo bili djeca, slušali smo ga sa velikim oduševljenjem, i još od tih početaka, puno smo učili od njega. On je čovjek od kojeg mnogo može da se nauči. Mislim da je to cijela moja škola. Slušajući Zaima može se naučiti kako treba da se pjeva naša izvorna gradska pjesma, sevdalinka.”

Djela Zaima Imamovića i njegovih saradnika spadaju među najznačajnije podvige u okvirima balkanske kulture.

  • Zaim je dio generacije oko Drugog svjetskog rata koja je potpuno promijenila tu muziku. Trebalo bi dosta vremena da se uopće nabroji šta su oni sve uradili – riječi su kojima je Zaimov značaj pokušao da objasni njegov unuk i savremeni interpretator i autor sevdalinki, Damir Imamović, koji je prije nešto više od deset godina krenuo stopama svog djede i svog oca, Nedžada Imamovića.
  • Ono što je meni inspiracija u njegovom radu, kao i u radu drugih ljudi kao što su Jozo Penava, Ismet Alajbegović Šerbo i mnogi drugi pjevači, muzičari i autori sevdaha, jeste taj proces u kojem su oni ono što su naslijedili kao tradiciju, radikalno promijenili. Ono što mi danas znamo kao tradicionalni sevdah je zapravo to što su oni uradili, od kraja tridesetih do šezdesetih godina prošlog vijeka.

Umilne i duboke pjesme koje u to vrijeme još nisu podlegle ubrzavanju, i čiji umjetnički imperativ još nije bio podlegao komercijalizaciji i estradizaciji koje će nastupiti tokom narednih decenija, Zaim Imamović je izvodio jednostavnim i odmjerenim vokalom, bez previše egzibicija, trilera, tiho i polako, a moćno – izražavajući suptilnu i tananu emociju.

Zaim je pjevao nenametljivo, ali impresivno, a slično je i živio, sudeći po svjedočenjima savremenika, i onih koji prenose njihove riječi. Među čuvene priče o njemu spada i ona da je sa turneja donosio kofere pune ogromnih svota novca, predavao ih na kasi Radija, a onda odlazio po svoju redovnu platu.

Postoji i anegdota o tome da mu je, poslije jednog koncerta na Brionima, Josip Broz Tito rekao: “Zaime, treba li ti šta?”, a da je pjevač rekao da ne treba.

Jedan od generala iz Titove pratnje mu je prišao i rekao: “Pa, bre, druže, jeste li zdravi? Ljudi dobijaju vile, stanove, a vi nećete ništa…” Nastavak ove priče kaže da je Zaim susret sa Titom kasnije ipak iskoristio, ali ne za sebe, već da bi pomogao svom prijatelju, muzičaru iz orkestra, da dobije stan.

Karakter velikog umetnika, uostalom, hvalospjevom je opisao i Safet Isović, te prenosimo još jedan njegov citat: “Zaim Imamović je bio čovjek građanske orijentacije, prelijepih građanskih manira, besprijekorno pedantan, uvijek umjeren i odmjeren, vrlo često izuzetno duhovit. Svima je poznato da je bio doajen i bard i da je sačuvao sevdalinku od zaborava, i svojim je kompozicijama nadgradio. Čovjek u svakom smislu vrijedan pažnje.”

Žitelji današnjice lako će podleći zabludi da je sevdalinke koje je Zaim pjevao, i njegove interpretacije, pregazilo vrijeme, budući da govore o davno prohujaloj prošlosti, u kojoj su, bar naizgled, vladala neka drastično drugačija pravila. Istina je, naravno, daleko od toga, jer umjetnički kvalitet, ljepotu, i dubinu osjećanja ne može da izbriše nijedna moda. Stilovi i ukusi se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze, ali ove vrijednosti ostaju van vremena.

 

 

 

Priča o Pjesmi

ŽIVI U KUĆICI OD GLINE A BILA JE NAJVEĆA JUGOSLOVENSKA ZVIJEZDA! Ispovijet pjevačice nikoga ne ostavlja ravnodušnim!

Published

on

Pjevačica Ivana Banfić devedesetih je žarila i palila jugosloveskom scenom, a danas se potpuno povukla iz javnosti i gotovo da se ne pojavljuje u medijima.

Ivana iako je ušla u šestu deceniju izgleda fantastično, a sudeći po njenim objavama, promijenila je način života.

Nakon razvod i pobačaja bivša pjevačica odala se alkoholizmu od kog se i liječila.

Pjevačica se tada odala alkoholu, a prijavila se i na kliniku za odvikavanje. Sa njom je sve vreme bio tada već bivši suprug koji joj je pružio punu podršku. Kad se izborila sa porokom u život joj je ušla nova ljubav, a i drugi brak.

Nakon toga željela je da se ostvari kao majka, ali prva trudnoća završila se pobačajem. Drugu trudnoću provela je u krevetu, morala da je da miruje svih devet mjeseci, a zbog sina Jana se povukla sa javne scene.

Ivana je bila jedna od prvih domaćih zvijezda koja se podvrgnula estetskom zahvatu i o tome otvoreno progovorila u javnosti.

“Zbog komplikacija sam opet morala da idem na operaciju. To je bilo zaista bolno iskustvo. Definitivno više ne bih išla na nikakve zahvate, ne da mi se više. Previše sam zavoljela sebe i svoje tijelo da bih išla da ga mučim na taj način”, rekla je Ivana, prenosi Blic.

Ona danas živi potpuno drugačije, po objavama na Instagramu djeluje da svakodnevno uživa u prirodi, a jednom prilikom je rekla i da će živjeti u kući od gline.

– Da mi je neko rekao prije 11 godina kada sam prvi puta posjetila Indiju i bila u pustinji Thar da ću jednoga dana živjeti u Hrvatskoj u ovakvoj kući građenoj od prirodnih materijala gline, slame, drva rekla bih mu.. ma daj, možeš misliti! Uskoro će naša porodična kućica biti gotova. U prirodi kraj rijeke Kupe u šumici. Znakovi su svuda oko nas, samo ih treba vidjeti i prepoznati šta nam govore. Nekako sam mišljenja i vjerujem u to da je sve zapisano i dogovoreno tamo negdje gore – poručila je Ivana pratiocima na Instagramu, nakon čega je kuću i pokazala. (RBSM-RADIO)

Share this…
Share on Facebook

Facebook

Pin on Pinterest

Pinterest

Tweet about this on Twitter

Twitter

Share on LinkedIn

Linkedin

Continue Reading

Poznati

PRIČA O PJESMI HIMZE POLOVINE: Prošetala Suljagina Fata!

Published

on

Danas se svašta naziva narodnom muzikom. Sam pojam „narodna“ postao je toliko degradiran da gotovo da nema nikakvu težinu. Istinska narodna muzika je ona koja je nastala u narodu, mijenjala se i dorađivala generacijama a da se nikad nije saznao njen autor.

Takve pjesme imaju status nacionalnog blaga i stoje kao istinski spomenici kulture jednog naroda. Jedna od takvih je i „Prošetala Suljagina Fata“ ili “Lijepi li su mostarski dućani” kako se još naziva. Toj pjesmi je, kao i mnogim drugim pjesmama, koje imaju status nacinolanog kulturno-istorijskog blaga prijetila nesretna sudbina zaborava.

Neke od tih pjesama su „Voljelo se dvoje mladih“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Mila majko šalji me na vodu“. Međutim, od zaborava ih je spasio najznačajniji bosanskohercegovači prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac i kompozitor Himzo Polovina. Samo u toj činjenici se ogleda sva njegova monumentalnost i značaj koji je imao za očuvanje naše kulturne baštine.

Pjesme počinje laganim uvodom kojim se dočarava pitomi bosanskohercegovački ambijent. Zatim brži ritam dolazi do izražaja, te sva ljepota sevdaha očarava slušatelja. Sevdalinka je po svojoj prirodi tugaljiva pjesma, pa joj brži ritam nije svojstven. Zbog toga stihovi pjesme otklanjaju svaku sumnju u žanrovsku kategorizaciju ove numere.

Ova sevdalinka donosi sliku prave male ljubavne drame. Likovi koji učestvuju u dramskom narativu su Fata, koja ima status protagoniste i bazerdžan Mujo – Fatina ljubav. Ona je jedva dočekala izgovor da ode u čaršiju kupiti zlata, kako bi isto kupila baš od Muje, te tu priliku iskoristiti za malo ašikovanja.

Mladi Mujo se vispreno domislio kako da namami Fatu u magazu. Ona se nije mnogo opirala, te je on brže-bolje zamandalio vrata, a šta se iza tih, zamandaljenih vrata desilo, možemo samo da nagađamo. Tom scenom zaključavanja magaze završava se ova lirska drama.

Ono što je posebno upečatljivo za ovu priču je ambijent u kojem se ova drama odvija, a to je čaršija. To je toliko unikatan i poseban prostor, da se s pravom može zaključiti kako je čaršija svijet za sebe.

To je zatvoreni mikrokosmos koji odolijeva vremenu i u kojem se baštine tradicionalne vrijednosti, tako da svaka čaršija i danas u 21. stoljeću u velikoj mjeri podsjeća na čaršije od prije više stotina godina.

 

I danas, kada bi neka Fata bila viđena kako ulazi u magazu mladog bazerdžana za kojom on zaključava vrata izazvalo bi, ako ne tektonski skandal, a onda bar toliku količinu tračanja i ogovaranja, da bi im oboma život bio zagorčan.

Ako je takav slučaj u 21. vijeku, zamislite kako je tek bilo birvaktile…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Share this…
Share on Facebook

Facebook

Pin on Pinterest

Pinterest

Tweet about this on Twitter

Twitter

Share on LinkedIn

Linkedin

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI ANE BEKUTE: Rano moja!

Published

on

Pjesme, posebno ove savremene, estradne, imaju za cilj da zabave, razvesele, rasplešu, ponekad i pruže utjehu u trenucima neke velike tuge ili žalosti. Međutim, pjesme često u sebi nose poruke. Te poruke nije jednostavno prepoznati, ali ih primamo na nekom sublimalnom nivou. Psiholozi bi rekli ispod praga svijesti. U propagandi to je jedan od osnovnih metoda manipulacije širokim narodnim masama.

 

 

 

 

 

 

Primjera takvih poruka u novokomponovanoj muzici ima na pretek. Jedan od njih možemo naći u jednom od najvećih hitova Ane Bekute „Rano moja“. Pjesma je objavljena 1989. godine na albumu „Ana Bekuta“. Autor stihova je Bogdan Kostadninović, dok muziku potpisuje Hasan Dudić. Interesantno, za ovu pjesmu može se postaviti ono čuveno pitanje – Šta je pisac htio da kaže?

 

 

 

Pjesma donosi ispovijest djevojke koja prolazi kroz bolno iskustvo ljubavnog kraha. Iz te se njene ispovijesti da zaključiti da su ona i njen sada već bivši partner, važili za jedan od onih parova za koji su mnogi vjerovali da se njihova ljubav nikada neće ugasiti, te da će uspješno prevazići sve turbulencije u svojoj romansi.

 

 

Sličnog ubjeđenja je bila i ona, ali joj je surovi život, mučki i iznenada, dokazao da nikad ne treba potpuno biti ubijeđen u nešto, kao i da ne treba stvari uzimati zdravo za gotovo.

 

 

Kroz pjesmu se provlači neka njena potajna nada da ipak možda nije definitivan kraj njihovoj ljubavi. Krivca za stanje u kojem se našla ona isključivo nalazi u sebi, što je, pogotovo u današnje vrijeme, rijetko viđena vrlina. Da bi se iskupila za svoje greške, ona je spremna na sve. Čak i previše! To vidimo iz poruke koju upućuje svom voljenom – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj.

 

 

 

Ta poruka je toliko pogrešna, da je postala simbol svega što je kvarno u modernom društvu. Prevara je nešto što u ljubavi ne bi trebalo da postoji, nešto preko čega se ne prelazi.

 

 

S obzirom da je ona iskreno zaljubljena, a spremna da preko prevare pređe, navodi na zaključak da je voljna pogaziti posljednju trunku svoga dostojanstva. Šta ću ja jadna i nesretna bez tebe. Uradi sve što želiš, samo ne idi od mene.

 

 

Tu se dolazi do priče o sublimalnim porukama. Dovoljno je zamisliti ogroman broj djevojaka u tinejdžerskom periodu, koje još uvijek nisu formirane ličnosti, koje se i same suočavaju sa prvim ljubavnim problemima, te ovaj stih uzimaju za pravilo kako razmišljati i kako se ponašati.

 

 

Još jedno, neizostavno, pitanje se samo postavlja. Šta ako njen izabranik pristane na njenu ponudu – prevari je, ali je ne ostavi. Kako će on nju doživljavati? Kao dostojanstvenu, snažnu, karakternu ženu ili kao labilnu, nesamostalnu, metiljavu ljušturu od žene?

 

Kao i brojna pitanja koja su se nametnula sama i zaključak se sam nameće. Valjalo bi obratiti pažnju na ono što slušamo, razmisliti o onome što nam se nudi, te samostalno donijeti odluku prihvatamo li ono što nam se nameće kao standard ili se borimo za dostojanstvo…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

 

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

SLUŠAJ RADIO

  1. RBSM RADIO

July 2022
M T W T F S S
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Popularno

Copyright © 2021 Radio Balkan Seher Mahala