Topla i bolna priča o mostarskoj lasti Amiru Haniću: ODRASTAO U DOMU, NEMA RODITELJE, ALI IMA BRAĆU SKAKAČE
Topla i bolna priča o mostarskoj lasti Amiru Haniću: ODRASTAO U DOMU, NEMA RODITELJE, ALI IMA BRAĆU SKAKAČE
Nekad za priču moraš kopati. Pregovarati, nagovarati i zagovarati. Okretati, prevrtati i zavrtati. A nekad ti priča sama skoči u krilo. Novinar 24 sata Denis Mahmutović bio je uporan, te je dobio uistinu “novinarski dragulj”. Topla, ali I bolna priča o mostarskoj lasti Amiru Haniću.
Gazi kroz 23. godinu, njegovo radno mjesto je “Stari most”. Živi od toga! Amir službeno još uvijek nije ikar, odnosno skakač sa Starog mosta.
Pripravnik je, baca se s drugih, okolnih skakaonica i mostova, visokih po 17 ili 18 metara, a za privilegiju odljepljivanja sa Starog mosta još čeka na amen od starije ekipe.
Dok ne dobije njihov blagoslov, pomaže im u pregovorima s turistima, prikupljanju novca i sličnim juniorskim zadaćama.
– Klub skakača mi je pomogao. Bio sam dijete iz mostarskog dječjeg doma za siročadi. Kad sam izašao, nisam imao nikoga. Skakači su me sklonili s ulice i dali mi hljeb u usta. Počeli su mi pomagati na razne načine, a evo, sad i ja pomažem njima.
Kako mi je bilo u domu? Nikako, kako će biti? Loše iskustvo, vjeruj mi. Kad sam imao jednu godinu, roditelji su me tamo ostavili, a izašao sam s 18. Imali smo hranu i krov nad glavom, ali to je sve. Nije to dobar život – priča Amir i gleda u prste kojima gužva cigaretu.
Kako mu je uopće palo na pamet zarađivati za život strmoglavljivanjem u ledenu rijeku?.
– To je svakom Mostarcu san. Ti skokovi sa Starog mosta, razumiješ? Kad sam bio manji i kupao se u Neretvi, znao sam stajati dolje, ispod mosta i gledati te momke. Bili su mi fascinantni. I onda još one priče da pravi Mostarac po tradiciji mora skočiti sa Starog mosta…
Otišao sam da ih upoznam, a oni su me prihvatili kao svoje dijete. Sedmero ili osmero ih je aktualnih, ali tu ih ima dosta koji skaču na onim tradicionalnim skokovima. A ja, ja sam evo u pripremi. Treniram s manjih skakaonica, s tih sedamnaestak metara, i čekam – prepričava mladić za 24 sata hr..
U nastavku je ispričao da na Stzari most dolazi oko 10 ujutro, te ostaju do 6 popodne, sve zavisi koliko ima svijeta.
“Mi smo ti tu gotovo cijelo vrijeme. Ne skačemo samo u jednom kratkom periodu između novembra i Nove godine. Tada je pusto, a voda je prehladna. Nije problem tada visina, nego dubina. Voda naraste, ne možeš isplivati.
Toliko je na sredini brza i odnosi te. Nosi i melje. I pod vodom te nosi okolo, a isplivaš sto metara dalje. Utrne ti tijelo, smrzneš se.
Trebao bi tada čitav dan drežditi na mostu, za ništa. Za to vrijeme treniramo, trčimo, bicikliramo, spremamo se za sezonu – rekao je Amir (RBSM-RADIO)
GLEDAJTE NAJNOVIJE SERIJE – SVE EPIZODE NA SAJTU – KLIKNI OVDJE
Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU
(RBSM-RADIO)
