Kada je prije nekoliko godina doktorica iz Ukrajine otkrila svoje nevjerovatno iskustvo s kliničkom smrću, svi su bili iznenađeni. Naime, Tatjana Anisimova Bjelous tvrdila je da je oživjela tri dana nakon smrti, te je objasnila kako ju je duša napustila, da bi se kasnije vratila u njeno tijelo.
Naime, preminula je na operacionom stolu u bolnici u Odesi. Njena porodica došla je po tijelo nakon 72 sata, ali ih je tamo sačekalo pravo iznenađenje.
„Tijelo nije ovdje. Tatjana je oživjela“, rekli su im ljekari.
„Šalite se? Kako mrtvac može oživjeti nakon tri dana?“, pitali su članovi porodice.
Jedino je Tatjanin suprug Vjačeslav imao osjećaj da će se njegova žena vratiti. Tvrdi da mu je to rekao sam Bog.
Tatjana Anisimova Bjelous majka je petero djece i živi u Odesi. Čudesni događaj desio se 1991. godine.
„Zbog tumora na mozgu završila sam na operaciji, a nakon tri dana probudila sam se u mrtvačnici“, otkriva Tatjana i prelazi na najvažnije – svoje iskustvo prolaska kroz raj, čistilište i pakao.
„Nakon što sam vidjela pakao i raj i stajala pred Božjim prijestoljem, vratila sam se u svoje tijelo uz veliku patnju i bol. Tada sam ugledala sobu, pločice na zidovima, ženu u bijeloj suknji i vodu prosutu po podu. Žena je prstom pokazivala prema meni u potpunom šoku, nije mogla ni riječi izustiti“, opisuje Tatjana.
„Ta žena je problijedjela, a onda počela vrištati. Pitala sam je zašto vrišti, mene sve boli, a ona je izbezumljena pobjegla iz mrtvačnice“, kaže Tatjana. Bilo joj je hladno, pa se ogrnula ćebetom kojim je bila prekrivena.
Tatjana opisuje i svoje putovanje kroz raj i pakao. Sve je počelo u operacionoj sali nakon što je duša napustila tijelo. Stajala je pored stola i gledala kako je oživljavaju. Vikala je kolegi hirurgu da ne želi natrag u tijelo, ali je on nije čuo. Krenula je niz bolnički hodnik, gdje je na njegovom kraju vidjela supruga kako na koljenima moli za njeno ozdravljenje. Pokušala mu je reći da je dobro i da se ne brine, ali nije je čuo – kao scena iz filma „Duh“.
„U jednom trenutku našla sam se u tunelu, hladnom, mračnom i vlažnom, kao da hodam kroz močvaru, ali na kraju sam ugledala svjetlost. Tačno sam znala kuda idem. Svjetlost je bila predivna i jarka. U njoj se nazirao lik čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je to Isus Hrist. Kad sam došla pred njega, pala sam na koljena, a on mi je rekao: ‘Ustani, nisam ja Hrist. Preda mnom ne smiješ da klečiš, ja sam anđeo, poslao me Bog.’“, priča Tatjana.
Dodaje da ne zna zašto je Bog baš nju izabrao – zašto ju je usmrtio, pa joj pokazao raj i pakao i dao joj zadatak da svjedoči o njegovoj dobroti.
„Lagala sam, nisam bila pokorna, kažnjavala sam i tukla djecu. Učila sam ih da se boje Boga, ali ne i da ga ljube. Nisam bila aktivna u crkvi, znala sam biti prepredena. Bilo je puno toga. Kada sam susrela Boga, otvorio je Knjigu mog života i pokazao mi sve što sam činila, govorila i mislila“, kaže Tatjana.
Božji prijesto obasjavao je sve oko sebe. Htjela je da pogleda Boga u lice, ali nije uspjela. Anđeo koji ju je vodio položio je ruku na njenu glavu i nagnuo je prema dolje. Pala je na koljena.
„Rekao mi je da niko živ nije vidio lice Gospodnje. Da onaj ko je vidio Hrista, vidio je i Oca“, nastavlja Tatjana. Tada joj se, kaže, obratio Bog i upitao šta je za Njega učinila. Tatjana je odgovorila da se stalno molila.
„Zatim su dva anđela otvorila jedan svitak i vidjela sam sebe kako čitam Bibliju, ali selektivno, samo ono što mi se svidjelo. Čitala sam stihove, a razmišljala o poslu, djeci i svakodnevnim brigama. Molila sam, ali uvijek nešto tražila, nikada zahvaljivala. Rekao mi je da bih čula njegov glas da sam zaista istraživala Sveto pismo“, priča Tatjana.
„O, Gospode, oprosti mi“, rekla sam i počela plakati kao malo dijete. On mi je odgovorio da su mi grijesi oprošteni zbog smrti njegovog Sina na Golgoti. I tada sam pred sobom ugledala Golgotu i bila užasnuta. U masi koja je vikala ‘Raspni ga!’, bila sam i ja. Bog mi je tada rekao da su moji grijesi bili tamo. Rekla sam da više neću griješiti.“
Duše u nebu ne vide pakao; on je za njih zatvoren. Vide zemlju i mole za svoje bližnje pred Božjim prijestoljem. Bog joj je pokazao kako se otvara nebo. Vidjela je zemlju i jasno svaku osobu. Pokraj svakog čovjeka bio je anđeo i demon koji su zapisivali svaku riječ i misao.
Vidjela je, kaže, mnoga ružna lica i pitala Boga otkud toliki ružni ljudi.
„Prije si vidjela samo ljusku, a sada vidiš njihova srca. Vrati se i reci im da se ovaj svijet bliži kraju. Ja stojim na vratima i čekam da se pokaju. Pokazao sam ti ono što većina ljudi nije vidjela“, rekao joj je Bog. Nakon toga ju je anđeo poveo u obilazak raja.
Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Svuda oko nje bilo je cvijeće i mirisno, zrelo voće. Voda je tekla od Božjeg prijestolja i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je pred njom stajao mladić kojeg na prvu nije prepoznala – bio je to njen sin koji je umro s 10 mjeseci.
„Nazvao me mamom. Tek tada sam shvatila da je to moje dijete. Htjela sam ga zagrliti, ali anđeo to nije dopustio, jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovdje da me nije tada napustio. Zahvalila sam Bogu“, priča Tatjana.
Nakon susreta sa sinom, ugledala je i svog oca, koji nije bio star već čovjek od 30 godina. Pitao ju je šta radi tamo, jer njeno vrijeme još nije došlo.
„Moj otac je završio u raju jer se posljednjih 15 minuta prije smrti pokajao u prisustvu svećenika“, kaže Tatjana.
Nakon susreta s ocem, približili su se zavjesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osjetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala. Bio je to smrad spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a čula se i glasna muzika – hevi metal i žestoki rok.
„Tamo nema vode, suša je takva da mi se činilo da mi koža puca. Osjetila sam olakšanje tek kad sam se uhvatila za anđela moleći ga da me nikako ne pušta. To mjesto je prvi krug pakla, poznat kao čistilište“, ističe Tatjana.
„Tamo su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina, jure s jedne strane na drugu. Vide raj, ali ne mogu ući. Vape za pomoći. Oni iznemogli pokušavaju sjesti, ali demoni ih progone. Gledaju prema nebu, ali ne smiju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Možda će se opravdati, a možda neće. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji“, objašnjava Tatjana.
Anđeo je pokazao Tatjani i pakao.
„Vidio se crveni sjaj. S lijeve strane, na vrhu planine, vidjela sam crnu sjenu u obliku čovjeka, ogromnog, kako sjedi na prijestolju. Bio je to Sotona“, govori ona.
Demoni su izgledali zastrašujuće – imali su rogove, kandže, repove. Smijali su se, pjevali i plesali oko ljudi koji su gorjeli u ognjenom jezeru. Duše su pokušavale isplivati na površinu, ali su ih demoni ponovo gurali pod vodu. Ljudi su vrištali, ali niko ih nije mogao čuti.
„Tamo su završili oni koji su odbili pokajanje, koji su psovali Boga i činili zlo drugima. Svaka bol na zemlji je ništa u poređenju s onim što tamo dožive“, kaže Tatjana.
Kad su napustili pakao, anđeo joj je rekao da se mora vratiti na Zemlju i svjedočiti o svemu što je vidjela.
„Nisam htjela nazad. Molila sam da ostanem u raju, ali dobila sam zadatak. Vratili su me. Osjetila sam kako ulazim u svoje tijelo. Bilo je to strašno bolno. Kao da sam bila zarobljena u preuskome odijelu koje me guši“, opisuje ona.
Kada se probudila u mrtvačnici, bila je potpuno ošamućena. Nije mogla govoriti, samo je gledala. Bilo joj je hladno, a tijelo ukočeno. Ubrzo su je pronašli medicinski radnici i prenijeli je na odjel intenzivne njege.
Oporavak je trajao mjesecima, ali Tatjana je bila drugačija žena. Prestala je lagati, postala je brižna majka i supruga. Počela je živjeti prema Božjim zapovijedima i govoriti ljudima o onome što je vidjela.
„Mnogi mi nisu vjerovali, smijali su mi se, ali nije me bilo briga. Moja misija je da svjedočim o Bogu, raju i paklu, o njegovoj ljubavi i milosti, ali i o njegovoj pravednosti“, zaključuje Tatjana.