Život sa 17 godina u braku sa 28-godišnjim muškarcem mogao je izgledati kao početak sreće, ali stvarnost je bila daleko od toga. Iako sam bila mlada, osjećala sam sigurnost i ljubav u svom braku. No, sve se promijenilo kada je u moj život ušla svekrva.
Njene stalne kritike počele su narušavati moj mir. Ponavljala je da nisam dobra majka, da ne znam kako odgajati sina, te da ne znam kuhati ili čistiti. Iako je moj suprug bio tihi posmatrač, nisam znala kako se nositi s njezinim stalnim optužbama. Ubrzo su kritike postale prijetnje, a svekrva je otvoreno rekla da bi mi trebalo oduzeti roditeljska prava.
Kada je prijetila da će nazvati socijalnu službu, donijela sam tešku odluku. Spakovala sam stvari i pozvala oca da dođe po mene. Bio je trenutak olakšanja kad sam shvatila da je noćna mora završila, ali prava borba tek je počela.
Iako sam osjećala krivicu što nisam ostala u braku, kasnije sam shvatila da sam učinila ispravnu stvar. Moj sin je bio moj prioritet, a njegova sigurnost i sreća su bile važnije od bilo čega drugog.
Odluka da napustim svekrvu, a time i svekarovu obitelj, bila je teška, ali u konačnici najbolja. Nije bilo lako, ali osjećam se ponosno jer sam spasila sina i sebe. Danas znam da nisam samo napustila loš odnos, već sam donijela odluku koja nam je oboma omogućila bolji život.
Ova iskustva su mi pokazala kako je važno postaviti granice i imati hrabrosti za promjenu, čak i kad se čini kao da nema izlaza. Ponekad je potrebno donijeti teške odluke da bi se spasili i emocionalno i fizički.