Kada sam imala 22 godine upoznala sam svog budućeg supruga koji je bio 14 godina stariji od mene. Reći ću vam kako smo se upoznali. Oboje smo pojurili u ured. Otišao sam na razgovor. Oboje smo žurili i nismo primijetili jedno drugo. Istodobno su se ugurali u vrata i stisnuli jedno drugo. Zapošljena sam kao tajnica šefa firme, koji mi je upravo bio protivnik pred kućnim vratima. Dva smo tjedna radili kao normalni ljudi, ali na kraju drugog tjedna pojavio mi se na vratima s raskošnim buketom cvijeća.
Nakon 3 mjeseca smo se vjenčali i tada je počeo pakao. U početku mi se svidjelo što je riješio sve moje probleme i nije me uplitao u svoje, ali onda sam shvatila da mi jednostavno ne vjeruje i misli da sam kratkovidna. Kasnije me potpuno lišio glasa. Nisam sudjelovao ni u jednom području njegova života. On je donosio sve odluke umjesto mene. Čak je i odlučio u koju ću boju obojiti kosu. Nešto kasnije već je počeo povisivati ton na mene, gađati me predmetima i nazivati me ne najljepšim riječima. Nakon šest mjeseci života u zlatnom kavezu ostala sam trudna. Tijekom cijele trudnoće muž me nijednom nije uvrijedio. Ponašao se prema meni kao prema kraljici, nosio me u naručju, razmazio darovima i komplimentima.
Mislila sam da se promijenio, odnosno naš sin ga je promijenio, ali prevarila sam se. Nakon rođenja mog sina, suprug se prema meni počeo ponašati strože. Ni jedan dan nije prošao bez batina. Za krivo izgovorenu riječ, za neprikladno postavljanje stola, za prebacivanje noge preko noge ili čak za neukusnu kavu, dobio sam šamar po licu, leđima ili trbuhu – gledajući koji dio nisam imao vremena zaštititi. Tada se nisam osjećala kao supruga, nego kao ljubimac koji je naučen na pladanj i pretučen kad pogriješi. Imala sam 24 godine, cijelo tijelo mi je lilo, bila si na rubu, a o suhoći ne treba govoriti.
Odlučila sam da je u mom slučaju razvod jedini spas. Ne zaboravimo da je čovjek posjedovao neoštećeni roshi, rekao je da će mu trebati nekoliko minuta da me liši mog sina. Koliko god maštala o normalnom životu bez nasilja, sin je moja krila, bez njega sam nigdje. Sada živim s tobom pod istim krovom. Ovi ožiljci ispod očiju i po cijelom tijelu nemaju vremena zacijeliti. Za mene je to normalna stvar, ali ovu priču pišem u nadi da će mi netko pomoći da izađem iz ovog pakla sa svojim djetetom koje odrasta u nezdravoj sredini.