Na estradnoj sceni u Srbiji postoji veliki broj pjevača i pjevačica, a samo rijetki od njih iza sebe imaju velike i višedecenijske karijere. Neki od njih su rođeni u porodicama islamske vjeroispovijesti a onda su prešli u pravoslavlje.
Šaban Šaulić, Lepa Brena i Jje Ramadanovski, uprkos odrastanju u muslimanskim kućanstvima, odlučili su prihvatiti kršćanski obred krštenja. Na području bivše Jugoslavije razlike među religijama često su se gubile u svakodnevnom životu, a umjetnici su nerijetko bili u prvom planu koji su bili primjer otvorenosti, tolerancije i istinskog poštivanja različitih vjera. Narativi triju glazbenih velikana — Šabana Šaulića, Lepe Brene i Đeje Ramadanovskog — ilustriraju kako su tradicija, duhovnost i međuljudski odnosi nadvladali sve vjerske podjele.
- Njihove životne priče potvrđuju ideju da, iako vjera može biti osobna stvar, ljubav prema tradicijama i pojedincima ostaje univerzalno načelo. 1. Šaban Šaulić – oličenje ljudske umjetnosti Šaban Šaulić, rođen u muslimanskoj obitelji u Šapcu, formalno nije vezan uz organiziranu vjeru cijeloga života. Njegovo postojanje i karijera utjelovljuju duh zajedništva koji je definirao doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Unatoč muslimanskom podrijetlu, nije često posjećivao bogomolje, bilo da su to crkve, džamije ili sinagoge. Njegova perspektiva bila je ukorijenjena u ljudskim vrijednostima, a ne u vjerskim doktrinama.
Odsutnost svećenstva na njegovom provodu dodatno je ilustrirala njegov pristup životu. Ne, budući da je njegova supruga Gordana slavila Ivanje, Šaban je svake godine sudjelovao u proslavama Sveta tri kralja, pokazujući privrženost poštivanju porodične tradicije unatoč svim vjerskim razlikama. Poznanici ga pamte kao veselog i gostoljubivog domaćina, a izdvaja se jedna anegdota iz njegovog zapaženog života: “Prvo popijemo kafu i meze, pa se igramo kisele vode, a onda se prepuštamo muzicima i alkoholu do zore. Goca mi ne spušta čaše”, primetio je Šaban.
Lepa Brena – vokalni talenat koji spaja nacije. Lijepa Brena, prepoznata kao najistaknutija ličnost balkanske narodne glazbe, kroz svoju je karijeru pokazala iznimnu prijemčivost za različite tradicije. Ona je muslimanskog porijekla, prihvatila je pravoslavlje i već dugi niz godina sa svojom obitelji slavi Aranđelovdan. Za vrijeme slavlja rezidencija obitelji Živojinović pretvara se u središte okupljanja i duhovnosti. Pravo porodično okruženje pridonosi njenom aktivnom sudjelovanju u pripremama uz nazočnost supruge Bobe i njihovih sinova.
Brena otvoreno priznaje da su se pravoslavne tradicije uklopile u njezin svakodnevni život, što dokazuje slavenska ikona izložena u njihovom domu, što odražava važnost koju pridaje ovom aspektu svog postojanja. Njeno prihvaćanje tradicije i simbola povezanih s različitim vjerama odražava njezinu životnu filozofiju usmjerenu na jedinstvo i razumijevanje. Lijepa Brenna njegova je identitet koji je nadilazio etničke i vjerske podjele kroz glazbu i osobne demonstracije.
Džej Ramadanovski – personifikacija naroda i pobornik solidarnosti Jednu od najdubljih emotivnih priča ispričao je Jay Ramadanowski, pjevač čiji je postojao mješavinu tuge, sreće i iskrene ljubavi prema čovječanstvu. Iako je rođen u muslimanskoj vjeri, Jay je ostao uporan u svojim uvjerenjima dok je otvoreno pokazivao svoje divljenje pravoslavnim tradicijama, posebno na Veliki petak. On je obišao kapelu Svete Petke koja se nalazi na Kalemegdanu. Njegova prava vjera u Boga nadišla je institucionalne granice. Iako je slavio Veliki petak, to nije bilo kroz formalnu praksu, već iz poštovanja i duhovne povezanosti.
Njegova kći Maria primijetila je da nema želju promijeniti vjeru; umjesto toga, prihvatio je duboko poštovanje prema različitim tradicijama. “Cal, mogu li ti poljubiti ruku?” Ovaj pravi i improvizovani čin postao je značajan aspekt legende koja okružuje Jaya, čoveka čije su emocije bile bezgranične. Svećenikove primjedbe dodatno potvrđuju njegove suosjećajne postupke, navodeći: “Ako je doista istina da je hranu siromašnoj djeci i ponudio pomoć, onda je Jay utjelovio Kristov nauk – neka ljevica ne zna što radi desnica.” Životi Šabana Šaulića, Lepe Brene i Đeja Ramadanovskog pokazuju da vjerska pripadnost ne mora biti prepreka duhovnosti.
Umjesto toga, osobine poštovanja, razumijevanja i otvorenosti prema različitim običajima obogaćuju pojedinca. Ove tri brojke ilustriraju da duhovnost nadilazi religijske oznake; ono se očituje u nečijim postupcima, stavovima prema obitelji i drugima, te predanosti slavljenju onoga što nas spaja – naime života samog. Priče koje dijele služe kao podsjetnik da čak iu često fragmentiranom svijetu postoji područje u kojem vjera, tradicija i ljubav mogu skladno koegzistirati. Kroz rad umjetnice dobivamo uvid u to što to jedinstvo usred različitosti zapravo utjelovljuje.