Connect with us

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI ANE BEKUTE: Bekrija!

Published

on

U narodu se ukorijenila ona rigidna, stereotipna podjela muzičkih žanrova na narodnu i zabavnu (šta god to značilo). Ukoliko govorite bilo koji strani jezik, jasno vam je da na tom jeziku ne postoji sintagma “zabavna muzika”. To je vjerovatno zbog toga što takav žanr ne postoji. Pod tim pojmom smo, što u neznanju, što zbog želje za jasnom podjelom žanrova uvrstili sve što ne pripada tradicionalnom narodnom melosu, dok smo pojmu narodna jedino dodali novokomponovanu narodnu muziku.

Tako pojam “zabavna” obuhvata pop, soul, džez, sving, bluz, elektronsku muziku, kao i brojne druge muzičke pravce i podpravce. Jedino se negdje u zapećku rokenrol uspio iskristalisati kao žanr za sebe.

U glavama veleumnih muzičkih znalaca, koji se drže ove podjele, ta dva osnovna pravca se ne miješaju. Za njih ne postoji ništa između.

Da je moguće prelaziti iz jednog pravca u drugi, te da se mogu praviti razne kombinacije, odnosno da umjetnost ne trpi granice i okove vidimo na primjeru Ane Bekute.

Kroz karijeru koja traje više od 30 godina Bekuta je objavljivala brojne hitove koje nije jednostavno svrstati ni u narodnu, ni u “zabavnu” muziku. Ni lijevo, ni desno. Njen opus predstavlja sredinu, mješavinu i jednog i drugog, na šta ukazuju pjesme kao što su: “Ja nisam rođena da živim sama”, “Kralj ponoći”, “Zlatiborske zore”, “Rano moja”, “Crven konac” “Sve sam stekla sama”, “Imam jedan život”, kao i “Bekrija”.

Posljednje navedenu pjesmu objavila je 1991. godine na albumu “Tu sam ruku da ti pružim”. Stihove i kompoziciju ove numere potpisuje Steva Simeunović.

Sama pjesma samo je na prvi pogled prilično jednostavna. Ona priča priču o usamljenoj ženi koja cijelu noć iščekuje čovjeka kojeg voli. S obzirom da je pjesma veselog ritma – tipična kafanska, za veselja, čovjek je i doživljava kao veselu , razdraganu, jednostavnu.

Ipak, njena pozadina je daleko potresnija. Nekako olako prelazimo preko stihova – celu noć sam plakala, plakala i čekala, čekajući zaspala. Tu još jednom imamo priliku vidjeti Bekutino miješanje onoga što se najčešće ne miješa, jer su ovo duboko potresni stihovi utkani u veselu melodiju.

Svako ko je imao tu nesreću da dočeka bekrijin povratak u kasne sate zna da tu nema ništa ni veselo, ni romantično. Ti susreti služe kao primjer za definiciju nesreće. To što njeno srce ne krije sreću kad joj bekrija dođe, govori nam samo da je žena iz pjesme suviše mlada, neiskusna, naivna i previše zaljubljena.

Zbog čega se veselimo uz ovakve pjesme, teško je reći. Da li smo toliki mazohisti ili ne razmišljamo o onome što nam se daje da slušamo? Vjerovatno i jedno i drugo…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Poznati

PRIČA O PJESMI HIMZE POLOVINE: Prošetala Suljagina Fata!

Published

on

Danas se svašta naziva narodnom muzikom. Sam pojam „narodna“ postao je toliko degradiran da gotovo da nema nikakvu težinu. Istinska narodna muzika je ona koja je nastala u narodu, mijenjala se i dorađivala generacijama a da se nikad nije saznao njen autor.

Takve pjesme imaju status nacionalnog blaga i stoje kao istinski spomenici kulture jednog naroda. Jedna od takvih je i „Prošetala Suljagina Fata“ ili “Lijepi li su mostarski dućani” kako se još naziva. Toj pjesmi je, kao i mnogim drugim pjesmama, koje imaju status nacinolanog kulturno-istorijskog blaga prijetila nesretna sudbina zaborava.

Neke od tih pjesama su „Voljelo se dvoje mladih“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Mila majko šalji me na vodu“. Međutim, od zaborava ih je spasio najznačajniji bosanskohercegovači prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac i kompozitor Himzo Polovina. Samo u toj činjenici se ogleda sva njegova monumentalnost i značaj koji je imao za očuvanje naše kulturne baštine.

Pjesme počinje laganim uvodom kojim se dočarava pitomi bosanskohercegovački ambijent. Zatim brži ritam dolazi do izražaja, te sva ljepota sevdaha očarava slušatelja. Sevdalinka je po svojoj prirodi tugaljiva pjesma, pa joj brži ritam nije svojstven. Zbog toga stihovi pjesme otklanjaju svaku sumnju u žanrovsku kategorizaciju ove numere.

Ova sevdalinka donosi sliku prave male ljubavne drame. Likovi koji učestvuju u dramskom narativu su Fata, koja ima status protagoniste i bazerdžan Mujo – Fatina ljubav. Ona je jedva dočekala izgovor da ode u čaršiju kupiti zlata, kako bi isto kupila baš od Muje, te tu priliku iskoristiti za malo ašikovanja.

Mladi Mujo se vispreno domislio kako da namami Fatu u magazu. Ona se nije mnogo opirala, te je on brže-bolje zamandalio vrata, a šta se iza tih, zamandaljenih vrata desilo, možemo samo da nagađamo. Tom scenom zaključavanja magaze završava se ova lirska drama.

Ono što je posebno upečatljivo za ovu priču je ambijent u kojem se ova drama odvija, a to je čaršija. To je toliko unikatan i poseban prostor, da se s pravom može zaključiti kako je čaršija svijet za sebe.

To je zatvoreni mikrokosmos koji odolijeva vremenu i u kojem se baštine tradicionalne vrijednosti, tako da svaka čaršija i danas u 21. stoljeću u velikoj mjeri podsjeća na čaršije od prije više stotina godina.

 

I danas, kada bi neka Fata bila viđena kako ulazi u magazu mladog bazerdžana za kojom on zaključava vrata izazvalo bi, ako ne tektonski skandal, a onda bar toliku količinu tračanja i ogovaranja, da bi im oboma život bio zagorčan.

Ako je takav slučaj u 21. vijeku, zamislite kako je tek bilo birvaktile…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI ANE BEKUTE: Rano moja!

Published

on

Pjesme, posebno ove savremene, estradne, imaju za cilj da zabave, razvesele, rasplešu, ponekad i pruže utjehu u trenucima neke velike tuge ili žalosti. Međutim, pjesme često u sebi nose poruke. Te poruke nije jednostavno prepoznati, ali ih primamo na nekom sublimalnom nivou. Psiholozi bi rekli ispod praga svijesti. U propagandi to je jedan od osnovnih metoda manipulacije širokim narodnim masama.

 

 

 

 

 

 

Primjera takvih poruka u novokomponovanoj muzici ima na pretek. Jedan od njih možemo naći u jednom od najvećih hitova Ane Bekute „Rano moja“. Pjesma je objavljena 1989. godine na albumu „Ana Bekuta“. Autor stihova je Bogdan Kostadninović, dok muziku potpisuje Hasan Dudić. Interesantno, za ovu pjesmu može se postaviti ono čuveno pitanje – Šta je pisac htio da kaže?

 

 

 

Pjesma donosi ispovijest djevojke koja prolazi kroz bolno iskustvo ljubavnog kraha. Iz te se njene ispovijesti da zaključiti da su ona i njen sada već bivši partner, važili za jedan od onih parova za koji su mnogi vjerovali da se njihova ljubav nikada neće ugasiti, te da će uspješno prevazići sve turbulencije u svojoj romansi.

 

 

Sličnog ubjeđenja je bila i ona, ali joj je surovi život, mučki i iznenada, dokazao da nikad ne treba potpuno biti ubijeđen u nešto, kao i da ne treba stvari uzimati zdravo za gotovo.

 

 

Kroz pjesmu se provlači neka njena potajna nada da ipak možda nije definitivan kraj njihovoj ljubavi. Krivca za stanje u kojem se našla ona isključivo nalazi u sebi, što je, pogotovo u današnje vrijeme, rijetko viđena vrlina. Da bi se iskupila za svoje greške, ona je spremna na sve. Čak i previše! To vidimo iz poruke koju upućuje svom voljenom – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj.

 

 

 

Ta poruka je toliko pogrešna, da je postala simbol svega što je kvarno u modernom društvu. Prevara je nešto što u ljubavi ne bi trebalo da postoji, nešto preko čega se ne prelazi.

 

 

S obzirom da je ona iskreno zaljubljena, a spremna da preko prevare pređe, navodi na zaključak da je voljna pogaziti posljednju trunku svoga dostojanstva. Šta ću ja jadna i nesretna bez tebe. Uradi sve što želiš, samo ne idi od mene.

 

 

Tu se dolazi do priče o sublimalnim porukama. Dovoljno je zamisliti ogroman broj djevojaka u tinejdžerskom periodu, koje još uvijek nisu formirane ličnosti, koje se i same suočavaju sa prvim ljubavnim problemima, te ovaj stih uzimaju za pravilo kako razmišljati i kako se ponašati.

 

 

Još jedno, neizostavno, pitanje se samo postavlja. Šta ako njen izabranik pristane na njenu ponudu – prevari je, ali je ne ostavi. Kako će on nju doživljavati? Kao dostojanstvenu, snažnu, karakternu ženu ili kao labilnu, nesamostalnu, metiljavu ljušturu od žene?

 

Kao i brojna pitanja koja su se nametnula sama i zaključak se sam nameće. Valjalo bi obratiti pažnju na ono što slušamo, razmisliti o onome što nam se nudi, te samostalno donijeti odluku prihvatamo li ono što nam se nameće kao standard ili se borimo za dostojanstvo…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

 

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

Priča o Pjesmi

PRIČA O PJESMI DINE MERLINA I HARIJA VAREŠANOVIĆA: Dabogda!

Published

on

Sarajevo je neprolazan motiv u pjesamama mnogih umjetnika. Malo je gradova koji su u vječnost okovani tolikim brojem pjesama. Pogotovo tolikim brojem vrhunskih pjesama različitih muzičkih pravaca. Pomenimo samo „Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo“ ili „Pala magla“ Dine Merlina, „Sarajevo grade moj“ i „Miljacka“ Halida Bešlića, „Poletjela golubica“ Hari Mata Harija, Tifina „Grbavica,“ „Sarajlija“ Plavog orkestra, „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije“ Safeta Isovića, „Kad ja pođoh na Bembašu“ Himze Polovine, „Baščaršijska“ Zlatana Fazlića Fazle, „Sarajevo“ Zdravka Čolića. Spisak može ići u nedogled…

 

 

 

 

 

Svima koji prate estradna dešavanja dobro je poznata priča (trač) koja godinama kruži, a koja govori o sukobu dva vrsna sarajevska umjetnika Dine Merlina i Harija Varešanovića. Nebrojeno puta smo imali priliku slušati o njihovom navodnom sukobu, animozitetu, rivalitetu, netrpeljivosti svađama. Iako su obojica te navode u javnosti uvijek poricali nekako nikad nisu uspjeli u potpunosti da ubijede javnost da sukoba među njima nema.

 

 

S obzirom da je riječ o dvojici vrhunskih i izuzetno popularnih pjevača, nije bilo boljeg načina za opovrgavanje čaršijskih priča od dueta. Tako je nastala pjesma „Dabogda“ sa Merlinovog albuma „Ispočetka“ iz 2008. godine.

 

 

 

Pjesma donosi priču jednog ili dvojice lirskih subjekata koji se lagano približavaju trećoj životnoj dobi, te se osvrću na život ili živote kojim su živjeli. Naravno, radi se o bekrijskim životima ispunjenim kako moralnim, tako i religijskim grijesima.

 

Da li će do iskupljenja grijeha doći ukoliko se pokaju, pitaju se i nadaju protagonisti ove pjesme.

Ono što ovu pjesmu vezuje za Sarajevo, pored Sarajlija koji je izvode i koji u refrenu dozivaju Sarajevo, tu je i spot koji je snimljen na čaršiji grada na Miljacki.

 

 

Video uradak koji potpisuje Pjer Žalica izazvao je mnogo oprečnih komentara zbog toga što, između ostalog, prikazuje hodžu sa fratrom i sveštenikom kako rasplesani uživaju i vesele se uz pjesmu. Zamislite kakav skandal! Uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji će sarajevsku raznolikost posmatrati iz nekog svog skučenog ugla.

 

 

A da li je stvarno dovoljno pokajati se da bi nam bilo oprošteno, zaključite sami. Nekako se svi potajno nadamo da dobijemo milosti, a ne kako smo zaslužili.

 

Koliko je autobiografskog u pjesmi nezahvalno je nagađati. Kao i o tome da li je ko i koliko došao tobe…

Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU 

(RBSM-RADIO)

Piše: O.TOŠIĆ

Continue Reading

SLUŠAJ RADIO

  1. RBSM RADIO

Prati nas na Facebook

Popularno

Copyright © 2021 Radio Balkan Seher Mahala

error: Content is protected !!