Ovo su najpopularniji slatkiši bivše Jugoslavije JEDAN SMO POSEBNO VOLJELI
Svaka generacija ima svoje omiljene slatke proizvode. Neki od njih su ostavili neizbrisiv trag u sjećanju danas već odraslih ljudi. Kada pogledate krcate gondole u megamarketima, ispunjene domaćim i stranim proizvodima sigurna sam da vam osmijeh izmami neki dobro poznati „stari” slatkiš. Doduše sada u novom pakovanju, ali istog prepoznatljivog ukusa. Još vam neku toplinu oko srca izazove saznanje da vaše dijete voli isti slatkiš. Možda su oni izašli iz proizvodnih pogona svjetskih giganata bolji, možda i kvalitetniji, ali, ovi naši imaju dozu nostalgije i ukus djetinjstva, kada su slatkiši predstavljali i statusni simbol.
Palačinke sa Eurokremom
Ono što je po opštoj ocjeni slatkih nostalgičara na prvom mjestu jeste užina sastavljena od kriške hljeba premazana crno-bijelim „Eurokremom”. Plastično pakovanje, sa poklopcem na kome je bila nacrtana vjeverica i slogan „za generaciju koja raste”, obezbijedili su mu da postane jedan od najpoznatijih proizvoda bivše SFRJ. U to vrijeme bio je prvi krem te vrste kod nas. Ovaj licencni proizvod italijanske fabrike Gandola, ima i jedan „džoker” na svojoj strani. Naime, ovaj slatki namaz iz srpske fabrike Takovo izlazi već skoro četiri decenije. Toliko mu je bilo dovoljno da „obriše” granice i obezbijedi trajne emocije potrošača na svim tržištima na kojima se prodavao.
I pored Cetropoizvodovog „cipiripija”, hrvatske licencne „kinderlade” i „linolade”, koji su se kasnije pojavili, kao i strane konkurencije ni danas nije izgubio svoje kupce. Na tržištima bivše velike države još se poručuju palačinke sa „Eurokremom”, pa i onda kada su punjene „Nutelom”. Iz „Eurokrema” su se kasnije razvile i šećerne table, kao i čokoladice „EuroBlok” uvijene u raznobojni, svjetlucavi papir sa slikom životinja.
Trougao ili trapez
Neke slatkiše smo upoznali zahvaljujuci mami i tati koji su putovali u inostranstvo i donosili nam ovu neobičnu čokoladu. A onda su konačno stigle i u naše prodavnice. Poznate trouglaste čokolade pod nazivom „Toblerone” uvijek su spadale u omiljene slatkiše svih generacija. Iako se nekada proizvodila samo jedna vrsta, danas imamo i one bijele ili one punjene, a tu su čak „toblerone praline”. Što se tiče proizvođača sa prostora bivše SFRJ, ne treba zaboraviti hrvatski Kraš koji je brzo lansirao svoju verziju ove čokolade. Bila je to popularna „Kolumbo” čokolada, originalnog oblika trapeza u crvenom omotu, s ukusom lješnika i meda u mliječnoj čokoladi. Tu su i „Bajadere”, „Ledene kocke”, bombona „bronhi” i „505 sa crtom“,“Kiki“, čokolade „Bato”, „Seka”, „Dragana” samo su neke od čarobnih formula čiji mirisi i ukusi starije asociraju na djetinjstvo, a nove generacije ih prihvataju bez rezerve.
Čokolade „Samo ti” i „Volim te” bile su za neke klince glavni pomagači u izjavama ljubavi. Naš najtraženiji keks, ali i proizvod koji je danas našao put do potrošača je svakako „Plazma“. Nastao je u Bambijevoj kuhinji daleke 1967. godine kada je grupa domaćih tehnologa odlučila da napravi keks koji neće biti samo poslastica nego i hrana. Tako je Soko Štarku, Krašu, Takovu, Zvečevu, Bambiju pošlo za rukom ono što je san svake kompanije na svijetu – da stvori proizvode koji se jednostavno vole.
Stigle kad i televizori
Za čokoladu „Najlepše želje” priča se da je u svijest domaćih potrošača ušla otprilike kada i televizor u njihove domove. Tradiciju dugačku više od osam decenija Štark, ipak, duguje Francuzu Danijelu Pesmažu, koji je kao povratnik sa Solunskog fronta, odlučio da ostane u Kraljevini Jugoslaviji.
Osnovao je firmu Lui koja je na uvezenoj polovnoj opremi , proizvodila slatkiše. Sredinom dvadesetih godina prošlog vijeka napravio je prvu čokoladu „Roda”, koja je preteča današnje čokolade za jelo i kuvanje „Menaž”, omiljene poslastice naših baka. Ovu fabriku je od Francuza preuzeo majstor Franja Vaja, Vrščanin, porijeklom Mađar, u kojoj je 1938. godine napravio prvu „Čokoladnu bananicu”. Tajna ukusa u kakvom i danas uživamo je djelimično u morskoj algi „agar-aga” koja se koristi za želiranje ovog slatkiša.
Ostatak je u recepturi koja se do danas nije mijenjala. “Životinjsko carstvo”, najtanja dječija čokolada koja sa sličicama i albumom već preko 70 godina sa nesmanjenom popularnošču razveseljava najmlađe, obrazuje ih i „hrani” njihovu ljubav prema životinjama. Kada vas neko upita za „Životinjsko carstvo”, sigurna sam da se odmah sjetite čokoladica u teget omotu, koje smo znatiželjno otvarali i nadali se novoj sličici. S nestrpljenjem smo čekali da popunimo album, pošaljemo talon s brojevima i veselili se slatkom paketu koji pristiže na naša vrata. Da li ste znali da je zbog svojih svojstava to prva čokolada koju mame daju svojim bebama? Sada je, redizajnirana, opet tu pred našom djecom.
Žvake umjesto kusura
Žvakaća guma je jedan od omiljenih slatkiša svih generacija. Preteča žvakaće gume javila se prije više hiljada godina, koliko je stara i potreba čovjeka da nešto premeće po ustima. Prema nekim istorijskim podacima, stari Grci žvakali su mastiku – svojevrsnu žvaku napravljenu od lista istoimenog drveta. Početkom prošlog vijeka u modu su ušle žvakaće gume Kolinos od kojih su mogli da se prave baloni.
Teško da je išta moglo da poremeti popularnost cigaret žvaka. Imale su oblik istih, da biste ih otvorili morali ste da ih protrljate kroz ruke. Prodavale su se na komad i shodno tome bile su najomiljeniji proizvod kasirkama koje su vam, najčešće, umjesto kusura vraćale žvake. I na ovom nostalgičnom putovanju ne mogu a da se ne sketim Ledo sladoleda „Sn(j)ežana”. Imo je ukus vanile, presvučen u gornjem dijelu tankim slojem čokolade. Današnje generacije kada kupuju „Sneška” nisu ni svjesne da je to replika sladoleda nastalog još 1959. godine.
Piće naše mladosti
Reklamni slogan „Cockte” „Piće naše i vaše mladosti”, doživio je pravu potvrdu i nakon raspada SFRJ. Stvorena je i promovisana da bi se stalo na put „Coca-coli”. Prvi gutljaj ove popularne smjese plodova šipka i C vitamina otpijen je 1956. godine na otvaranju velike skakaonice na Planici. Pod teškim bremenom američke konkurencije, „Cockta“ je počela da se gasi i nestaje. Onda su se stručnjaci iz Droge Kolinska dosjetili prave reklame koja će privući nove mase. Tako su u našim busevima jednog dana osvanuli simpatični reklamni posteri. Vrijeme sankcija omogućilo je mnogim privatnicima iz Srbije da proizvode poluotrovne napitke koristeći ime „Kokta”. Bilo je više pokušaja plagiranja. Kasniji su stigli i još neki socijalistički slatkasti napici, kao „Pipo narandža”, koju je u mokroj majici, reklamirala mis Jugoslavije Ana Saso.
GLEDAJTE NAJNOVIJE SERIJE – SVE EPIZODE NA SAJTU – KLIKNI OVDJE
Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU
(RBSM-RADIO)
