Otac nas je napustio kad sam imala 5 godina – sada se vratio i traži nešto što me je slomilo
Odrasla sam uz majku, koja je bila snažna žena i radila dva posla da bi me izvela na pravi put. Nikada mi nije govorila loše o ocu, ali nisam bila naivna. Znala sam da nas je napustio i da nije bilo briga za nas. Nikada nije poslao ni pismo ni poklon za moj rođendan. Za njega nisam postojala.
Pomoć od oca: Povratak iz prošlosti
Ispunila sam očekivanja majke, ali nisam mogla zaboraviti bol koju sam nosila zbog toga što je otac otišao. Kada se pojavio na mom pragu 20 godina kasnije, bio je ostariji i iscrpljen, ali sa istim očima koje nisam videla od detinjstva. Srce mi je divlje lupalo dok je stajao pred vratima, kao da nije bilo 20 godina.
– Zdravo, dušo… – rekao je, kao da smo se juče rastali.
U tom trenutku nisam znala šta da radim. Da li da ga pustim unutra ili da zauvijek zapečatim vrata? Seo je, slegnuo ramenima i rekao:
“Znam da sam pogrešio. Znam da sam te napustio. Ali sada mi treba pomoć…”
Pomoć? Posle svega što je učinio, kako da mu pomognem? Pomoć od oca koja je došla u najtežem trenutku mog života.
Da li mogu oprostiti prošlost ili prihvatiti pomoć od oca?
Pogledala sam ga, zatečena. On, koji me je napustio, sada traži oslonac. Srce mi je bilo ispunjeno kontradiktornim osećanjima. Pomoć od oca je nešto na šta nisam bila spremna.
Gledala sam majku koja je stajala u tišini, čekajući moju reakciju. Iako nije ništa rekla, njene oči su govorile mnogo. Tada sam shvatila da ne odlučujem samo za sebe – ovo bi mogao biti trenutak koji će promeniti moj život zauvek.
Kako postupiti kada prošlost pozove?
Šta biste vi uradili na mom mestu? Da li biste oprostili i pružili pomoć, ili biste ostali pri svom stavu? Da li se prošlost može oprostiti?