Olegova priča o majčinoj žrtvi. Oleg je od detinjstva gajio mržnju prema svojoj majci. Njena kratka ruka, posledica nesreće koju su doživeli zajedno, bila je razlog zbog kojeg su ga deca zadirkivala. Majka Marina je bila njenim očima heroj, koja je svoju žrtvu podnela iz ljubavi prema svom sinu. Međutim, Oleg nije mogao da razjasni istinu o toj žrtvi dok nije postalo prekasno.
Odlučio je da pobegne od nje, ubeđen da će život daleko od doma doneti sreću. Godine su prolazile, a Oleg je stekao porodicu, prelepu ženu i uspešan posao. Iako je postao uspešan i srećan, nikada nije posetio svoju majku, ni pomislio na nju, sve dok nije došla da ga poseti.
Olegova priča o majčinoj žrtvi: Njena poseta bila je obeležena tugom – majka, svesna svoje blizine smrti, želela je da se oprosti sa svojim sinom. Oleg, potpuno bezosećajan, samo ju je oterao. Uskoro je usledila tragedija: Marina je preminula, a Oleg nije imao hrabrosti da prisustvuje njenoj sahrani.
Tek kada je otišao na četrdeseti dan, komšinica mu je otkrila istinu o nesreći koja je oblikovala život njegove majke. Automobil je udario njih troje, a Marina je nesebično žrtvovala svoju ruku da bi spasila svog sina. Oleg je bio samo beba, ali ona nije oklevala da zaštiti njega. Za to je platila visokim cenama – operacijama i gubitkom ruke.
Zatečen ovom informacijom, Oleg je shvatio dubinu majčine ljubavi i žrtve. Ali bilo je prekasno. Skrivio je nepopravljivu štetu njenoj duši odbacivanjem i mržnjom koju je nosio. Na njenoj grobnici je stajao danima, kajući se, moleći za oproštaj. Ali sada je znao – ona mu je sve oprostila, ali on nije mogao sebi oprostiti.
Ova priča je tužna, ali istovremeno pruža važnu lekciju o ljubavi, žrtvi i kasnom razumevanju onoga što je zaista važno.