Mnogo smo se voljeli, mislim da veća ljubav nije postojala, ali ubrzo nakon što smo se vjenčali shvatili smo da nećemo moći imati djecu. U početku se to i nije mnogo odražavalo na naš odnos, ali nakon 4-5 godina braka, taj problem je polako počeo da nas odaljava jedno od drugog.
Molila sam ga da idemo doktorima, ali nikada nije želio, jer mu je to ispod časti i kako je govorio ubijeđen je da nije do njega. Kako bih pokušala da očuvam brak i povratim tu ljubav počela sam sama da idem doktorima koji su utvrdili da sam 100% zdrava i sposobna da rodim.
Prvo sam pomislila da mu sve to kažem, ali sam shvatila da vrijeme ne bih dobila ništa i da bi to vjerovatno dodatno pogoršalo naš brak. Zbog toga sam prećutala, jedan dan otišla u susjedni grad, spavala sa potpunim neznancem, ali koji je izgledao, što se kaže kao Bog i evo 6 mjeseci sam trudna.
Nikada u životu nisam muža vidjela sretnijeg i ponosnog nego kada sam mu rekla da sam konačno trudna, a kada smo saznali da je muško, doslovno je skakao od sreće. Volimo se više nego ikada, jeste da je sve zasnovano na velikoj laži, možda i neoprostivom grijehu, ali niko osim mene ne zna i nadam se da nikada niko neće ni saznati, ako budem morala da GORIM na drugom svijetu neka gorim.
