Moja žena je profesor na fakultetu. Dosta je zauzeta i posvećena poslu i van radnog vremena.
Imamo troje djece školskog uzrasta, koja su uvijek u svakom smislu podmirena. Kuća je uvijek čista do perfekcije i uvijek imamo dva jela za ručak, jer jedno dijete ima dijabates. I sam puno radim i stvarno se trudim da joj u svemu pomognem.
Danas, nakon 17 godina braka još nisam shvatio kako sve postiže. Stalno sam u dilemi da li ja tu išta pomažem ili izgledam kao mali od palube. Nemam kompleks, niti se žalim niti nešto slično, da ne pomislite.
Prosto se, eto, čudim 🙂
GLEDAJTE DDOMACE I TURSKE SERIJE
NA NASOJ STRANICI : OVDJE