Časlav je oženio Albanku ne sluteći da će zbog njega promeniti veru.
Mešoviti brak na Kosovu, između Srbine i Albanke nije retkost. Ljubav između Časlave i Leonore Todić iz Skulaneve traje već više od deset godina, mada kako je ispričala Leonora za medije pre 2 godine nije lako biti srpska snajka.
Srećni brak Časlava i Leonore krunisan je ćerkom i sinom, a ljubav opstaje duže od decenije uprkos tome što žive skromno, od minimalca i poljoprivrede.
Da bi pronašao svoju životnu saputnicu, Časlav je šest puta otišao u Albaniju , i na kraju je upoznao Leonoru. Odluka da se oženi Albankom nije smetala Časlavljevim pokojnim roditeljima, naprotiv.
“U mojoj odluci niko nije mogao da se meša, ni pokojni roditelji, ni brat. Kada čovek odluči da se oženi, nije bitno žena koja je vere, nacije, bitno je da čovek živi kao treba, da Bog da porod, decu. Imam dvoje dece, živimo od minimalca, poljoprivrede, žena ne radi nigde”, priča Časlav.
Iako su komšije, prijatelji, članovi porodice lepo prihvatili, Leonora ističe da joj najveći problem predstavlja što na dokumentu čeka već više od deset godina, a bez njih se ne može aplicirati za posao. Kako bi finansijski pomogla porodici, otvorila je krojačku radnju, ali posla nema.
“Kada sam se udala nisam znao srpski jezik. Prvo tri meseca bilo mi je teško, nisam znala šta me ljudi pitaju, ali nakon šest meseci već sam naučila, ne savršeno, ali sam dosta razumela. Za deset godina koliko sam ovde, sa komšijama nisam imala svađu, ili da mi neko prebaci što sam Albanka. Sa muževljevim platom jedva izlazimo na kraj, 250 evra nije moguće pripasti, ni pri kosovskom nije moguće, ni kartu. Do skoro nisam zdravstvenu knjižicu, svaki pregled kod lekara morala sam da plaćam, tako je bilo i prilikom porođaja”, rekla je ttada Leonora.
Leonora ističe da nije lako biti srpska snajka, ali da se na sve privikla.
“Privikla sma se na običaje, slavim slavu, sve sam prihvatila, mesim pogaču, slavski kolač, takođe za Božić idem u crkvu, promenila sam i veru, to je jedan Bog, nema ih sto, iako sam bila muslimanka”, rekla je ona.
Njena odluka da promenu veru, jedino je što je Časlava iznenadilo.
“Kada sam se ženio nisam reko da hoću muslimanku, katolkinju, ili srpkinju, to mi nije bilo bitno. Nisam prisiljavao da promeni veru, da je želela sama. Nisam mogao da verujem da će veru da promeni, za sve ostalo sam bio siguran da će da prihvati”, rekao je Časlav.
Mališani, Ognjen i Lena, dočekuju novogodišnje i božićne praznike skromno. Novogodišnja dekoracija ne izostaje, ali poklona ispod jelke nije bilo.
“Želim sveske, olovke i bojice za školu. Imam stari kompjuter koji ne radi dobro, pa bih voleo novi lap-top na kome bih mogao da igram igrice i da učim”, rekao je devetogodišnji Ognjen.
Njegova sestra Lena, pored igrača, želi i telefon.
“Ne volim lutke, više volim autiće, ali volela bih i telefon”, dodala je sedmogodišnja Lena.
Selo Skulanovo, nalazi se u blizini Lipljana. Nekada su u njemu bila 84 domaćinstva, a danas ih je svega 40, u kojima pretežno žive stariji ljudi.