IVANA: Čula sam ezan i zaljubila se u njega i to je presudilo da se iz Jagodine preselim u Novi Pazar

Moj prvi dolazak u Novi Pazar i prvi utisak koji je ovaj grad ostavio na mene definitivno je bio ezan. Već sam imala priliku čuti ezan u nekim drugim zemljama, ali nikada do tada u svojoj. Zaljubila sam se u zvuk ezana još davno, u dvorištu Aja Sofije. Iako ne razumijem o čemu se tačno pjeva, iako sam druge vjere, svaki put kad bih čula ezan, osjećala sam ga kao poziv Bogu i trenutku sadašnjem.

Moram priznati da su moje najveće oduševljenje Novim Pazarom upravo ezan i prirodne ljepote kojima je okružen. Pored mog muža i naše ljubavi, to je definitivno presudilo da se preselim iz rodne Jagodine ovdje.

Novi Pazar je okružen najdivnijim prirodnim pejzažima koji izazivaju čisto divljenje. Ali uz to divljenje ide i osjećaj tuge i nevjerice zbog svesti građana koji žive ovdje. Količine smeća, mini deponije i slično, nažalost, često su neodvojivi dio slike ovih prelijepih predjela.

Bogata istorija i kultura ovog grada također su veoma fascinantne. I taj duh Sandžaka koji se zaista osjeća i vidi. Kad god me neko ispravi da ovo nije Sandžak, već Raška oblast, jednostavno ne mogu da se složim s tim, jer znam šta vidim, osjećam i na šta mislim kad kažem da je ovo Sandžak.

Ovaj kraj je toliko specifičan, da nije ni Srbija, ni Bosna, ni Turska, već baš Sandžak.

Trenutak kada sam odlučila da dođem ovdje da živim i osnujem porodicu i kada sam to saopćila ljudima iz svoje okoline, bio je početak mog ličnog putovanja i razumijevanja, nečega što sam vidjela, ali nisam znala šta je.

Kroz dvije godine života ovdje, trudila sam se razumjeti ljude iz unutrašnjosti Srbije, odakle i zašto imaju određene predrasude prema ovom gradu. Također, trudila sam se razumjeti i shvatiti sve što sam imala priliku vidjeti i osjetiti u Novom Pazaru.

Tako sam vremenom učila o bošnjačkoj istoriji, identitetu, istoriji ovog područja, propagandi koja se servira i ovdje na lokalnom nivou i van Novog Pazara.

Zanimalo me je kako i zašto ljudi u unutrašnjosti, koji često zapravo i nisu imali priliku nikada posjetiti Novi Pazar, vide ovaj grad. Također, zanimalo me je zašto su Pazarci tako zatvoreni prema ostatku Srbije i drže se samo lokalnih tema i svog grada.

Treba mi dugo vremena, mnogo čitanja, informisanja, kao i razgovora s raznim ljudima, da u potpunosti razumijem ovaj fenomen.

Istina je da mi u unutrašnjosti vrlo malo znamo o Novom Pazaru, sada i kroz istoriju. Da su ljudi izloženi velikoj količini propagande, bez dovoljno informacija, i da se u suštini radi o predrasudama.

Pošto dolazim iz centralne Srbije, ljude tamo sam brzo uspjela razumjeti. Ali da bih razumjela Pazarce, trebalo mi je više vremena.

Tek kada sam se dovoljno informisala i kada sam uspjela da se stavim “u cipele” Pazaraca i Bošnjaka, shvatila sam i razumjela tu zatvorenost.

Nazvala sam to “nevidljivom granicom” između Novog Pazara i ostatka Srbije. I to je fenomen o kojem bih mogla dugo pisati i objašnjavati.

Često, na primjer, vidim da ovdje ljudi ne uočavaju neki sistematski problem, koji dijele svi građani koji žive u Srbiji, već ga vide u kontekstu diskriminacije, ali razumijem zašto je to tako.

Za dvije godine života ovdje, nikada mi se nije desila neprijatna situacija, nikada se nisam osjećala diskriminisano po pitanju vjere ili nacije, niti sam stekla utisak da me neko ovdje mrzi. Naprotiv, osjećam se veoma dobrodošlo.

Kada je riječ o građanskom aktivizmu, osjetila sam neku vrstu nepovjerenja, a ponekad i preveliku zahvalnost za nešto što zaista nije potrebno. Smatram da svi mi ovdje dijelimo iste probleme i da bi zajedno trebali reagovati na njih.

Često mi se čini da izostaje reakcija Srba iz Pazara kada bi trebali zajedno kao građani zauzeti stav za rješavanje nekog problema.

Ono što mi je najteže palo da prihvatim u vezi ovog grada, i već unaprijed znam da se neću uklopiti u to, jeste to što su žene ovdje naučene da šute i trpe, dok nose velike terete na svojim ramenima. I to je ovdje neka mantra koja se stalno ponavlja. Moj temperament je jednostavno takav i po tome ću vjerojatno uvijek odskakati.

Znam da Pazarci ne vole da se Novi Pazar pominje toliko po hrani, ali moram, nama sa strane je to toliko upadljivo, jer je hrana ovdje mnogo ljepša i ukusnija nego u ostatku Srbije.

Ono po čemu je Novi Pazar za mene najposebniji grad na svijetu, jeste to što sam se u ovom gradu ostvarila kao majka. I to je nešto što me najdublje veže za ovaj grad.

Definitivno je da je odluka da dođem ovdje da živim i gradim porodicu, bio izlazak iz zone komfora, a takvi izlasci uvijek čine da spoznajemo i učimo nove stvari, otvaramo horizonte, razvijamo se i rastemo, i ja sam zahvalna na tome.

Ivana sa mužem

NOVE TURSKE HIT  SERIJE  GLEDAJTE  NA LINKU ISPOD

https://rbsm-serije.com/