Ispovijest jednog gastarbajtera: VOLE NAS DOK DAJEMO PARE, A GLEDAJU ME KAO BANKOMAT BEZ DNA
Ispovijest jednog gastarbajtera: VOLE NAS DOK DAJEMO PARE, A GLEDAJU ME KAO BANKOMAT BEZ DNA
Uvriježeno je mišljenje da dijaspora mnogo lakše živi, i da redovna pomoć rodbini u domovini njima ne predstavlja nikakav izdatak. Jedan Sarajlija, čiji su inicijali A.M. odlučio je da otkrije pravu istinu. Prenosimo njegovu priču u cjelosti:
Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluhi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba.
Starog BMW-a, kog sam kupio polovnog i držao ga u garaži od prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vozom, a na pijacu biciklom, dobro sam izglancao. Kupio sam nove felge i navlake za sjedišta, tako da sam ga ‘napucao’, pa izgleda kao nov.
Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po kćerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili.
Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dvije sedmice došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova.
Svakog mjeseca šaljemo u Bosnu pare, jer više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja im tu sliku ne smijem pokvariti.
Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluhi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova.
Naveo je i kako neki drugi njegovi zemljaci, koji takođe rade u inostranstvu, prije odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli biti ono što od njih ‘mahala’ očekuje da budu i kako bi mogli pomiriti nezasite apetite svoje uže i šire rodbine.Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi eura što je 30 odsto BDP-a ove zemlje.
“Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: ‘Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!’, misleći na to kako se odijevamo.
Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentarišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu riječ”, žali se A. M., koji je rodom iz Zvornika. (RBSM-RADIO)
GLEDAJTE NAJNOVIJE SERIJE – SVE EPIZODE NA SAJTU – KLIKNI OVDJE
Pratite nas na INSTAGRAMU I FACEBOOKU
(RBSM-RADIO)
