18. maj 1993. – Dan kada je ljubav u Sarajevu stala pod snajperskim hicima.
Na današnji dan prije 32 godine, Boško Brkić i Admira Ismić, dvoje mladih zaljubljenih, tragično su ubijeni dok su pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo. Snajper ih je pogodio na Vrbanja mostu – granici između dvije sukobljene strane.
Prema svjedočenjima, hodali su držeći se za ruke. Admira je poskakivala s torbom u ruci kada je Boško pogođen. Ona je dopuzala do njega, zagrlila ga i izdahnula – zagrljeni su ostali nepomični danima, dok su svjetski mediji njihovu sudbinu nazivali “sarajevskim Romeom i Julijom”.
Američki novinar Kurt Schork prvi je svijetu prenio njihovu priču kroz dirljivu reportažu za Reuters. Fotografije mrtvih tijela zagrljenih na mostu obišle su naslovnice širom planete i postale simbol ljubavi jače od rata.
Njihova tragična sudbina inspirisala je dokumentarne filmove, knjige i pjesme. Japanski autori, njemački WDR, PBS i reditelj John Zaritsky dokumentovali su njihovu priču. Sarajevski bend Zabranjeno pušenje ovjekovječio ih je pjesmom “Boško i Admira”, objavljenom 2013. godine.
Admira je bila Bošnjakinja, Boško Srbin. Njihova veza prkosila je etničkim podjelama, a porodice su ih podržavale. Uprkos užasima rata, ljubav im nije pokleknula – sve do trenutka kada su ubijeni.
Boškova majka Rada Brkić kasnije je živjela kod Admirinih roditelja, simbolizirajući snagu ljudske povezanosti iznad politike. Nije tragala za ubicom, već je samo željela znati – zašto?
Njihova tijela ostala su na mostu sedam dana. Godine 1996. sahranjeni su zajedno na groblju Lav u Sarajevu, a uz njih počiva i Kurt Schork, koji je izrazio želju da bude pokopan uz “sarajevske Romea i Juliju”.
Do danas, niko nije odgovarao za njihovu smrt.